Marketing
Evo me napokon!:-)
Toliko dugo nisam pisala… oprostite mi... Tu u Karlovcu se ne spajam toliko često na Internet, no mislim da bi sad zaista bio red da se malo javim… 
Ne radim više! 
Još se nisam u potpunosti navikla na to… Bilo je dirljivo u petak kad mi je bio zadnji dan… čini mi se da ću (barem nekima) zaista faliti… Šefica mi je rekla da nastojim ne zaboraviti sve što sam naučila o tom poslu i da će me zvati ako im opet bude trebala pomoć ili zamjena, što meni savršeno odgovara jer se tako mogu u ljetnom roku posvetiti ispitima, a nakon toga opet raditi… (Tko radi, ne boji se gladi!
) U jednu ruku mi je super što ne radim i što sam doma, u drugu ruku mi već fali i Zagreb i posao i cijeli taj način života…
1.5. sam bila na Biciklijadi… Mrak stvar, 15km vožnje biciklom – za mene koja na bicikl nisam sjela, ahm, godinama, pravi izazov. Išla sam sa mamom, za koju se pokazalo da je u boljoj formi nego ja, strrrrašno… No bilo je zakon. Vožnja kroz prirodu, čak i po tako oblačnom i hladnjikavom danu kakav je bio, ne može biti loša stvar. Kad smo došli na Grdun (gdje je inače jedno krasno kupalište na Dobri), bilo je blata na sve strane, ali je bilo i besplatne hrane i cuge kao u priči 
(pa blato postaje manje važan problem – ionako smo obje bile pune blata dok smo uopće došle do tamo). Bilo je ok, makar sam se smrzavala kao, hm, ne želim biti prosta… 
Moja je majka naposljetku čak i dobila neku nagradu (što je bilo vrlo iznenađujuće jer mi u obitelji nikad nemamo sreće u kojekakvim izvlačenjima i nagradnim igrama) – no oduševljenje nam je splasnulo kad smo vidjele da je, umjesto barem vreće pune mliječnih proizvoda, što su uglavnom dijelili kao nagrade, dobila potvrdu za – keramičke pločice 
(koje nam, usput budi rečeno, trenutno zaista nimalo ne trebaju). Nazad smo se jedva dovukle… sve me boljelo kasnije (kad kažem sve, mislim na dijelove na kojima je cijela moja težina od, ahm, skoro 70kg, bila prisiljena sjediti). Staru ništa. Stvarno me sram.
Inače ne radim ništa naročito ovih dana… izležavam se, tu i tamo pogledam pokoju epizodu «Dosjea X», pazim da buraz uči, počela sam čitati knjižurinu iz Povijesti psihologije… Joe je, zanimljivo, sad kad sam ja u Karlovcu – u Zagrebu. Radi i stanuje. Tako da smo malo obrnuli uloge…
Velika i šokantna vijest je da moja Brady više ne radi u The Bircu (nakon 3 godine!), a to znači da ću, osim što ću se sad viđati s njom u Karlovcu dok ne nađe drugi posao, morati naviknuti na to da njeno ime više ne nosi uz sebe neodvojivu asocijaciju zvanu «The Birc»… Ali najbitnije je da ona bude zadovoljna. Već dugo nije bila, što se posla tiče.
I tako…
Dakle…
Hm…
Odoh sada. Pozdrav svima!
I hvala vam što ste mi se javljali čak i u ovoj mojoj pauzi...
Post je objavljen 05.05.2006. u 10:55 sati.