Marketing
Ron Ben Tovim
Praznici i znacajni datumi su za nama. Skidaju se zastave i drugi ukrasi, ugasene su vatre pod rostiljima, zivot se vraca u normalu! Ali ja se moram jos jednom osvrnuti predvecerju Dana sjecanja i susretu s mladim apsolventom Filozofije i Engleske knjizevnosti koji mi je ostavio tekst o njegovom vidjenju velikog okupljanja na Trgu Rabin. Stihovima bez rime Ron koristi i ispreplice najbizarnije svakodnevne motive s najdubljim osjecajima prema djevojci i domovini, otprilike ovako:
Da se sjecam
Tek sto je telefon utihnuo
I smirujuci ton
Tvoga glasa nestao
Razbuktala se vatra medju zidovima,
Da su i podovi prokljucali
Pa izadjoh na trg.
Pjesme o bitkama
Vlaze zrak
Tel Aviva
Puneci ulice
Poput sarmi
Moje bake tren pred posluzenjem
Torte koja takodjer
Ima ime.
Potisnut sam kroz sumu lijepe mladezi
Plavusa sa razglednice ociju
Bljeskavih anemona do
Ogromnog ekrana
Dok kamera hvata modre oci
Kao laticama okruzene
Gdje gledaju prema bini
I mrmljaju pjesme sjecanja.
Narodni cvijet drzave Izrael.
Gledam u stranu i u polje crvenila
Pognutih glava, otezao od kolanja soli i krvi
Pruzam se raspuknutim podom i pozar se
Opet rasplamsava.
Ne razumijem zasto mi nisi htjela doci veceras.
Ovo je najljepse mjesto na svijetu.
A evo i originala:
Post je objavljen 05.05.2006. u 09:25 sati.