Prekjučer je sve završilo... Ona mi je rekla da ne bi mogla ništa imati s njim jer je on sa mnom. Shvatila sam to da ako mi prekinemo, ona će biti s njim. Nisam ni trenutka razmišljala, brzopleto sam odlučila da je gotovo... Nazvala sam ga i rekla mu to... Poslije sam plakala, cijelu noć... Ujutro sam se malo smirila, ali kada me pitao jesmo li sada frendovi, suze se opet potekle.... Cijeli sam dan bila u nekoj komi... Nisam znala što bih, kako bih... Osjećala sam kao da ne pripadam ovom svijetu.... Sve je tako divno, sunce, more, nebo.... A ja? Što sam ja? Tko sam ja? Samo jedna obična djevojka koja nikome ništa ne znači... Imala sam snove, imala sam želje, sve je to bio on... Mislila sam da sada nemam ništa... Male suze izdajnice svakom novom misli bi mi klizile niz licem, i sada plačem.... Još mi je bilo teže kada mi je ta cura rekla da ga ne voli, da neće biti s njim... Znala sam da je sve što sam napravila bilo uzalud... To nisam mogla podnjeti.... Kasnije smo ja i ona ponovno razgovarali.... Mobitel sam smočila suzama... Rekao je da me ne voli... Nisam se više mogla kontrolirati... Željela sam prekinuti razgovor da ne vidi koliko me to boli.... Ali on je želio još pričati... Shvatio je da plačem.... Nisam to željela... Shvatila sam kako sam nemoćna, kako njemu dopuštam da utječe na svaku moju odluku... Završili smo razgovor, ja sam plakala.... Sva sam se tresla od suza... Nisam znala što da radim.... Više od 10 mjeseci veze.... Za ništa... Za golemo razočaranje... Nikada mu nije bilo stalo do mene... Što sam onda bila za njega? Igračka? Jučer navečer netko me uspio nasmijeti, uspio me utješiti... Njegov frend, tako je divan... Mene ni ne poznaje, shvatio me, pružio mi je podršku... Shvatila sam da još ima puno predivnih i dobrih osoba koje uljepšavaju ovaj svijet... Tješio me, rijetko koji puta sam osjetila da me netko tako razumije... A dečko me ni ne poznaje... Vidio je moju sliku i koji puta bi se dopisivali, ali sve u vezi moga bivšeg dečka... Kako ta riječ bivši ružno zvuči, jedva ju mogu napisati... Dopisivali smo se negdje do pola dva, više nisam plakala... I onda sam išla spavati... Ali sada opet... Suze mi teku niz lice, umorna sam i tužna... Sama sam si kriva za sve to... Previše sam ga voljela, previše mu vjerovala.... Ne mogu više....
Post je objavljen 05.05.2006. u 08:07 sati.