Marketing
Ovo nije nogometna priča
Bio sam jučer u skupini doista dobronamjernih ljudi. Svi su se složili kako trebamo opominjati one koji rade greške i to za njihovo dobro. Od ovog opominjanja sve se polako počelo pretvarati u osuđivanje nekih ljudi. Naravno, da nisam mogao prešutjeti i da nisam za opominjanja i osuđivanja, ali kako, uglavnom ženama (baš nešto gledam, uvijek sam u ženskom društvu 
) kroz neki primjer pokazati da to nije u redu. Nikada ne trebamo osuđivati drugoga čovjeka jer ne znamo tajne njegova srca i ne znamo pozadinu onoga zbog čega je učinio neki potez. I kao što je to za očekivati, pred damama, odlučim dati nogometni primjer. Jer žene, ako išta razumiju, to je nogomet 
Uzmimo stadion, deset tisuća ljudi, domaćoj momčadi ništa ne polazi za nogom, a trener drži najboljeg igrača na klupi. Svi viču, navijači skandiraju da ubaci tog igrača. I kako vrijeme prolazi, domaći ikgraju sve lošije a publika počinje otvoreno vrijeđeati domaćeg trenera, koji na kraju gubi utakmicu. Novinari pišu tekstove kako je trener potpuno promašio zbog toga što nije ubacio tog igrača, a pritisak javnosti bio je takav da je debeli predsjednik kluba smjenio trenera. No, uoči same utakmice najbolji se igrač ozljedio i unatoč trudu liječnika i fizioterapeuta, nije mogao nastupiti. Trener je cijeli tijek susreta pogledavao u fizioterapeuta i svoga najboljeg igrača, može li ovaj nastupiti. No, nesretnik je samo odmahivao glavom kako je bol ipak prejaka. Zamislite, deset tisuća ljudi stvorilo je mišljenje o čovjeku, osudilo ga, promijenilo mu sudbinu, jer sad je bez posla. Novinari su ga razapeli, tako da i ubuduće teško može naći angažman.
Pitanje, imamo li mi dovoljno informacija prije nego krenemo u opomene i osuđivanja, ili smo mi savršeni i sve unaprijed znamo 
Post je objavljen 05.05.2006. u 07:51 sati.