Ovih dana nisam baš nešto bila rječita. Razlog post PMS i sve nekakva čudna raspoloženja tipičnog meterofoba. Osim toga opasno me načeo»zub vremena «pa je moje kretanje ovih dana bilo izuzetno gracilno. Da ,svakako gracilno ,za ubit se- hodala sam kao patka, u krevetu se okretala kao morž ,pokupiti stvar s poda bio je «san ljetne noći» no ništa me nije spriječilo u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova pa i proslave rođendana.
Davne 30 rođena je djevojčica ,treće dijete u tipičnoj tadašnjoj zagrebačkoj radničkoj obitelji .Netipična je zapravo je bila gemištacija njenih gena majka Iz Marije Bistrice otac Istrijan upoznali se za vrijeme prvog svjetskog rata kada je ona volontirala kao medicinska sestra. Hrvatski pacijent mogao je biti naslov filma,film bi svakako bio drama jer njen je život od devete godine a poslije smrti majke postao tragedija povlačenja po samostanima i odgoja časnih sestara. Iz tog vremena ne postoji uspomena koja bi se i približno mogla nazvati lijepom. No do devete zvali su je «Gričkom vješticom « poznavale su je kumice na Dolcu,a jedan «Ljubim ruke «izvlačio je osmjeh prodavača u Delikates trgovini dostupnoj samo nobl obiteljima i Grička je uvijek dobila svileni bombon. Posebni doživljaj bio je jahanje na konju s kvartovskim policajcem Jožom kojem je Grička bila posebno prirasla srcu-Crnokoso čeljade velikih smeđih očiju zarazna osmjeha ,prodorna i rječita ,zapravo nezaustavljiva. Često priča o «sklizaljkama « oko bana Jelačića za koju su druga djeca plaćala kockom šećera ili nekom drugom «vrijednom « imovinom ,rado se sjeća sakrivanja cipela već pri izlasku iz kuće i bosonogog trčanja po tada mirnoj i čišćoj Tkalči u kojoj je odrasla. Smrt majke prekinula je bezbrižno djetinjstvo u središtu Zagreba i toplinu doma zamjenile su jednolične sobe samostana. Sve do drugog svjetskog rata kada su u samostan došli moćnici odabrati ljepuškaste djevojčice u za Prvi Hrvatski ženski internat. Živjeti u internatu za razliku od samostana značilo je imati bolji obrok na stolu ,omogućeno školovanje i garderobu.Gričkoj se to činilo čudesnim.O tim danima govori sa pozitivnom sjetom .Sa smješkom na licu prisjeća se djevojačkih nepodopština i veselja mladenaštva. Tek neznatno kasnije biti će kažnjena i radi tih obroka , radi bezbrižnih školskih dana u jeku rata. Kažnjena zato jer je Internat financirala NDH a djeca su naravno bez pitanja bila uključena u Ustašku mladež. To je značilo da su djevojčice držale buketiće cvijeća i stajale u «špaliru» kada su u Zagreb dolazili moćnici a dočekivao ih je a tko drugi nego poglavnik.
U četrnaestoj godini upoznaje ljubav svog života .U petnaestoj padom NDH ostaje na ulici odnosno njena ljubav je u zadnji čas izvlači iz samostana prije upada partizana. Tada nije bila svjesna da joj je spasio život. Sve njene prijateljice završile su na križnom putu a upraviteljica doma obješena je .
Kazna koja je uslijedila poslije rata suluda je jer dijete se nije ogriješilo u ni jedan zakon , a kamoli Božji. Kao pripadnica neprijateljskih snaga ukinuta su joj sva građanska prava pa tako i pravo na «točkice» ,bilo kakvu mogućnost privređivanja. Bila je na ulici.
U bajkama postoje prinčevi u stvarnom životu velike ljubavi .Njena ljubav bila je i njeno utočište .Njen budući muž uz svo neodobravanje vlastite majke dovodi je kući . Budućoj svekrvi naravno snaha nije po volji i nastoji joj zagorčati život. Njena ljubav odlazi na služenj vojnog roka .Institucije države još nisu u funkciji ,crkve su zatvorene i ne postoji mogućnost vjenčanja. Njih dvoje su znali da su par zauvijek.
On odlazi na služenje vojnog roka ,tri godine a ona trudna bez prihoda ostaje na milost nemilost svekrvi. Još uvijek život joj ne okreće sjajne stranice.
Nakon svih patnji prvo joj je veselje rođenje sina no i tu se situacija zakomplicira beskrajno .Telegram upućen u vojarnu JNA negdje na granici s ničim protumačen je kao šifra za bijeg oca preko granice .Na straži oduzeta mu je puška i završava u zatvoru.
Sina je vidio prvi puta nakon dvije godine ,gladovanja i tamničenja.
Kako uvijek poslije kiše dolazi sunce zasjalo je i mladim ljubavnicima . Vjenčali su se rodili još i djevojčicu i u sretnom braku bili sve do njegove smrti.
Danas je Grička proslavila 76 rođendan .Još uvijek je nakon svega vedra duha iako je život nije mazio.
Ona je moja druga majka, moj savjetodavac , moje utočište i rame za plakanje .U životu malo bih znala da mi nije prenjela svoja iskustva i znanja ,svoj osjećaj pravednosti i poštenja pa i ulogu čuvarice ognjišta .Uvijek poštivati i voljeti mog Babca ,moju Gričku ,moju Nanu.
Sretan ti rođendan!
Post je objavljen 05.05.2006. u 04:49 sati.