- Časni Elije Sejanu, mudra glavo rimskog Senata, vaše mi riječi laskaju, no ja sam samo obični rimski vojnik kome je tek puka sreća bila sklona. Dvanaestorica mi upravo rade o glavi, dragi moj senatore, iako o magiji ja ništa ne znam, a ono o slaboj vjeri u bilo kojeg boga, stvarno nisam lagao. Od malih nogu slušam kako su božjeg čovjeka kamenovali, uskratili mu krov nad glavom, kako su ga prognali zbog nepovoljnog proročanstva. Možda su kod starodrevnih vladara proroci i bili cijenjeni, ali ja u ovom metežu ne vidim ono što Grci zovu logikom. Ne vjerujem da ima toliko božjih miljenika pored tako griješnih ljudi. Moj časni otac Lemuel bi rekao kako i nauka koju mi zovemo Kabala ima nedostataka, jer se može nagomilati toliko nula da prvi broj potpuno gubi značaj. Tada se ne zna kako ga nazvati.
- Lehi Marcijane Jula, ti si za mene velika zagonetka! Imaš mudrost starca, poznaješ armenski i grčki jezik, kažu mi da govoriš i nekoliko narječja jezika starih mediteranskih rasa i grčkih otoka. A tko te, zapravo, podučavao u tim umijećima?
- Plemeniti Sejane, ni sam ne znam koliko sam imao učitelja. Moj otac Lemuel prima pod krov Kaldejce, putujuće liječnike, a naprosto je lud za svim vrstama vjerskih fanatika. Čak iz daleke Indije i Kašmira dolazili su ljudi zarašteni u brade, s kosom do pojasa, a onda bi u noć razgovarali sa Lemuelom i Hamat o indijskim božanstvima sa mnogo ruku; o hramovima gdje je pohranjeno neizmjerno blago; pričali su o čudesnoj zemlji koja je svoje carstvo odvojila od drugih velikim zidom; čuo sam legende mnogih naroda, a usput sam naučio i razne jezike. Kažem vam da je moja naobrazba više rezultat slučajnosti nego smišljenog plana. Indijski mudrac bi rekao: "S kim si - takav si".
Uto svećenički glavari zauzeše svoja mjesta, mrgodni kao mrkla noć, kao da će upravo toga trena odlučiti o sudbini svijeta. Elije Sejan krupnim koracima pođe prema svom prijestolju, a Lehi sjedne malo podalje, potpuno ravnodušan na to hoće li ga prokleti velikim imenom Boga svevladara, čije je ime tajno. Elijezer Haim Goan iskorači sigurnim korakm, zauzme stav poput rimskih senatora, no nikako da progovori. Umjesto njegovog govora dvoranom se stanu kotrljati srebrenjaci. Iz kese koja mu je stajala iz pojasa, prosipali su se srebrni denari s likom cezara Tiberija kotrljajući se na sve četiri strane svijeta. Nastao je žamor i komešanje, jer su časne glave namjesništva htjele uhvatiti svoj dio plijena, dok se Lehi Manuel grohotom smijao. Tako je sudbina odredila da se tužitelj nađe u neprilici, a optuženi veseli.
Post je objavljen 05.05.2006. u 00:15 sati.