Na današnji dan prošle godine vrijeme sam provodila po običaju kod susjeda. Sjedili smo i dosađivali se, brbljali o stvarima o kojima vjerojatno i danas brbljamo
…
Ništa posebno, otišla sam doma i otvorila ovaj blog koji me danas podsjeća na taj prošlogodišnji dan, s tim da sam ipak prvi post izbrisala.
Prošla je godina i nevjerojatno kako je sve ostalo po starom. Prijan Lovro kojeg sam spomenula u prvom postu je još uvijek tu, proširio je svoju obitelj, promijenio nekoliko imena do sada, no kod mene je blog ostao kao prijanlovro.
Dakle, u vrijeme nastajanja bloga "naša" mačka se zvala Prijan Lovro i tak je nastalo ime bloga. Kod naziva sam postavila jedno uobičajeno pitanje koje je upućeno samo meni od strane moje mame.
Dakle, skoro svakodnevno slušam:"U što stariš?" (čitajte to kao da slušate svoju mamu, tim tonom, tom jačinom) pa sam se eto zapitala u što starim? Nisam još dobila odgovor, nisam ga dala niti mami, no još uvijek će ona mene ispitivat:"U što stariš?"
Na neka pitanja je jednostavno teško odgovoriti i dokučiti odgovor. A slika u lijevom kutku bloga ocrtava moju osobnost-tvdoglava i lijena.
Što se tiče Prijana Lovre ili ti ga Dunstona, Penzelića, Penisa itd. o njemu (zapravo je on ona ali mi je već prešlo u naviku da ga zovemo mudanom) bih mogla reći štošta.

Kad sam mu potrebna dovuče se pred vrata i čeka…
On je takva ulizica da nisam ni primijetila kako se dovukao u našu zgradu. Svakodnevno se ulizivao dok ga susjedi nisu prisvojili i počeli puštati u stan, hraniti ga onako kako se ni Unicef ne bi posramio pri pomoći gladnoj djeci. Ušuljao se u njihov stan malo po malo, bolna je činjenica što tamo provodi više vremena od mene (s tim da njega i puno više vole). No najgore je od svega što zna da i ja znam popustiti. Pa kad nema susjeda došulja se pred moja vrata i mijauče. Zna taj za svoju trticu, a što mogu kad mi dođe tak ulizivački. Uzmem salame, ili pak slanine (neki bi rekli da ne jede slaninu, ne jede kad su ga razmazili no kad je gladan uzme on od mene i slanine).

Za razliku od susjeda, ja ga hranim u konobi
Ali zbilja mrzim kako se taj ulizuje, dođe onak pred vrata, kruži oko mene i samo gleda kako bi ušao u stan
, nekad je ulazio i bez pitanja, no jednako brzo bi i izašao. Cijelu zimu je proveo grijući se kod susjeda, zavirujući u njihov frižider (baš je nepristojan), a kad bih ja glumila da ću ga malo «izlemati» Cruelio bi mi vratio dvostruko, zato ga ne diram.
Njegova uobičajena poza
Oko zgrade se mota i jedan ogroman mačak (neki kažu silovatelj) koji je uzrok što Prijan svako malo donosi mačiće na ovaj svijet. Tužan je bio prizor kad smo našli dva mačića mrtva, nismo otkrili kako se to dogodilo, no jedan je preživio i navodno je sretan kod bake u Janjačkoj Kosi.
Michi pozdrav

Ove trbušine više nema, samo dokad?
Odnedavno imamo opet nove stanare, nisam ih još vidjela no navodno su cakani i bolesni zbog propuha na ratom oštećenom tavanu. Ne znam kakva je njihova budućnost, no da se to ne bi ponavljalo CRUELIO je odlučio napraviti humanitarnu akciju:"muda na panj".
Situacija je takva da bi Prijana trebalo kastrirati (sterilizirati). Možda to loše zvuči, ali kamo s tim mačićima???, udomitelji javite se. U Janjačkoj više nema mjesta, a ostali susjedi nisu baš za to da se mačke motaju po zgradi-što je uostalom razumljivo.
Katkad zaglibi na tavanu. Nisam bila ni svjesna što se sve gore nalazi, a vidjela sam tek djelić dok smo spašavali Prijana.
Zasad su mačići na «sigurnom», no vjerujem da se Prijan neće zaustaviti, a niti njegov silovatelj. Stoga bi mu trebalo omogućiti kastriranje, Prijatelji životinja bi rekli u prošlogodišnjoj akciji:"kastrirati, a ne ubijati". Akcija "muda na panj" je u tijeku, ako tko želi pomoći neka se slobodno javi CRUELIU na njegov blog (bez obzira na sadržaj njegova bloga garantiram da će lovu uplatiti za ovu svrhu). Tužno je što se za ovako plemenitu akciju nema novaca, cijena je oko 400kn. Preko udruge "Noina arka" kastriranje (steriliziranje) je besplatno, no u našem gradu je situacija sigurno drugačija.
Ako je tko voljan -neka pomogne,kladionica zasad nije upalila…

A kad mu nisam potrebna, okreće mi leđa…
Bez obzira na sve, tko shvatio ovo ozbiljno, neozbiljno, činjenica je da se bez Prijana ne može, a za ovo drugo će se već naći nekakvo rješenje...
Post je objavljen 05.05.2006. u 09:00 sati.