Nekad je u Novoj Gradiški bila organizirana gradska moto utrka čak i u najjačoj klasi od 500 kubika (super bike). Imali smo i karting natjecanja, i međunarodne biciklističke utrke. To nije bilo tako davno da bi bilo uvršteno u nekakve povijesne zapise koje pamte samo old timeri. Na Strmcu smo imali nezaboravne rock fešte i moto-susrete. Sve je to sada nekako zamrlo i nije u onom obimu kako smo to nekad radili. «Born to be wild» bila je furka na koju su se osim mootociklista «palili» mnogi željni slobode i nekonvencionalnosti. Poznati novogradiški liječnici ( ginekolog Đurić, stomatolog Bagarić) strastveni su motociklisti koji su vidjeli svijeta pa i čuveni Dayton u SAD gdje se jednom godišnje okupe ljubitelji motora. Sada se već treća generacija bavi motorima, no nije to kao u vrijeme Štirbe i Martinovića i drugih «legendi». Miris benzina i zapaljenih guma uz pivo i brzine, u dane moto-ludovanja koštala je mnoge ozljeda, pa nažalost i života, no Nova gradiška je i zbog toga imala zavidan status i rejting među ljudima iz moto-svijeta. Motorima su se uvjek bavili imućniji no i «otkačenjaci» koji su radili svakakve poslove da bi imali dobar motor i bili frajeri u društvu. Danas po gradu bruje jeftini kineski skuteri i trećerazredne brujalice koje istini za volju imaju vrlo moderan dizajn. Ponekad za lijepog vremena «projaše» pokoji prosjedi ili na nulu ošišani stariji biker koji me sjeti na staru mladenačku želju da motorom ljeti obiđem cijelu obalu Jadrana. Nikad to nisam učinio a sada niti neću. Jedan dio mene vuče me prema izazovima i maštanjima, a drugi drži čvrsto na tlu i podsjeća na životne obveze. Ah motori.
Post je objavljen 04.05.2006. u 21:14 sati.