nadjoh na blogu od moje seke jedan predivan stih koji me podsjeca na nekoga pa moram da ga napisem ovdje....
Nikada mi nece biti zao sto je sve to proslo,
dijelili smo neke stvari koje ce uvijek biti nase,
i niko nam to ne moze oduzeti!
istina i kad sve prodje...kad postanemo jedno drugome stranci,kad sve ono sto smo imali u tudjim sjecanjima pocne da blijedi..i kad nas ljudi svrstaju u davno svrseno vrijeme..kad se zaboravi da smo ikada postojali u paru ti i ja...u nama ostaje ono sto nam niko ne moze oduzeti,ono sto nam niko ne moze zabraniti,ostaju nam sjecanja na ono sto smo imali,na ono sto smo izgubili...sjecanja su tu..i koliko god se trudili da zaboravimo....ne mozemo..ne moze se zaboraviti dio zivota...pa makar i najkraci dio,on zauvijek ostaje da zivi u nama....jer tamo je najsigurnije...sakriti duboko u sebe,daleko od pogleda i dodira zlih ljudi ona sjecanja koja su i bolna i lijepa i slatka i gorka....i izvuci ih na povrsinu kad nema nikog u blizini,dok na radiu svira neka lagana melodija...i uzivati u njima....uzivati u nasim vlastitim sjecanjima...koja nas cine tako posebnima i tako jedinstvenima....
jer ipak sjecanja su ono sto nam stvarno nitko nikada ne moze oduzeti....
Post je objavljen 04.05.2006. u 21:01 sati.