Osjetila konjima omogućuju da budu svjesni onoga što se događa oko njih. Jednako kao u ljudi, osjetila se mogu podijeliti na:
- vid (oči)
- sluh (uši)
- njuh (nos)
- okus (jezik i nepce)
- dodir (koža)
Vid
Vid konja razlikuje se od ljudskog vida. Oči su postavljene svaka sa svoje strane glave, što ima dvije posljedice: konj vidi posve drukčije slike sa svakim okom i može vidjeti gotovo sve oko sebe bez okretanja glave. Međutim, samo je središnji dio te slike doista izoštren, a konj ima slijepu točku (mrtvi kut) neposredno ispred i neposredno iza sebe. To znači da pri skakanju konj zapravo ne vidi preponu u trenutku odskoka.
Premda konj ne može vidjeti ništa izravno iza sebe, može vidjeti ono što se nalazi iza njega, ali malo sa strane. No, da bi dobro vidio, konj mora okranuti glavu.
Polje vida konja iznosi nekoliko stotina metara. Da bi otkkrio što se događa iza toga, konj koristi svoj izvrstan sluh i prvorazredno osjetilo njuha.
Konj ne može procijeniti dubinu, te stoga može ustuknuti pred komadom papira ili sjenkom. Glavni razlog zbog kojega konja obuzima panika je taj što nešto nije dobro vidio, te ga ne treba zbog toga kažnjavati, već ga treba umitiri tako da se uvjeti da se nema čega bojati.
Smatra se da konji mogu vidjeti boje kao što su crvena, zelena, žuta i plava, a žuta je boja koju najbolje razlikuju.
Sluh
Konj ima mnogo bolje razvijen sluh nego čovjek. Školjkama slične uši može okretati tako da lovi sve vrste zvukova iz okoline. Kad konj podigne glavu, napne vratne mišiće i naćuli uši, nešto je čuo. Sluh je vrlo dragocjen za konja kad se po mraku mora nekamo vratiti. Zvukovi iz daljine i oni iz blizine, kao što su zvuk njegovih vlastitih kopita, pomažu konju da se mnogo bolje snalazi u mraku nego čovjek.
Njuh
U konja je vrlo dobro razvijen osjet njuha. Lako mogu razlikovati drukčije mirise, te mogu njuhom osjetiti je li na istom polju još neki konj. Ako nanjuši nešto neobično, konj podigne nos u zrak i uzdigne gornju usnu.
U pastuha to je često znak da su osjetiti nazočnost kobile.
Konji mogu njuhom ocijeniti je li u redu njihova voda za piće i stočna hrana, a ukoliko im se ne sviđa miris, neće ni taknuti ponuđeno. Osjet njuha također je vrlo važan za druženje s drugim konjima. Pridošlicu onjuše sa svih strana, a on čini to isto.
Okus
Konj se svojim osjetom okusa služi za raspoznavanje otrovnih biljaka od onih koje smije jesti. Zahvaljujući tome, jedu samo neotrovne dijelove ljutića. Konji također više vole neke okuse - baš kao i ljudi - a druge uopće ne vole. Općenito, više vole slatke zalogaje, ali vjerojatno neće odbaciti kiselu jabuku. Vole lizati blokove soli.
Kad konj jednom zabilježi miris drugoga konja, nikad ga neće zaboraviti, bez obzira na to sviđa mu sli se taj konj ili ne.
Dodir
Konj reagira i na najnježniji dodir, što pokazuje kako dobro je razvijena njihova sposobnost osjeta kože. Ako na njegova leđa sleti muha, mišić će se nervozno trznuti. Svoju neposrednu okolinu dobro upoznaju uz pomoć drugih osjetilnih dlaka na donjoj usni. Većina konja voli kad ih se škaklja, osobito ispod brade i po nosu.
Post je objavljen 04.05.2006. u 20:50 sati.