S malo sreće i malo para uspjela sam zbrisati na more. Destinacija - malo mjestašce na sjevernom Jadranu. Besprijekorno čist apartmančić s pogledom na more. Ne bih ja bila ja da mi odmor ne prođe oblačno. No naoblaka se razbila dobrim društvom i veselim raspoloženjem. Bikini je ostao na dnu kofera, tako da je, zahvaljujući cikloni, svijet ostao zakinut za pogled na sniježno bijele noge i celulit koji sam brižno nakupljala tijekom zime. Ne mogu se pohvaliti društvom hotelskog osoblja ili nogometaša i informatičara, ali mogu pohvaliti lokalne birtije i susretljive konobare. Za nama su većinom fućkali maloljetnici i mjesni PTSP-ovci. U svim lokalima hit večeri bila je Sevina štikla u šest različitih remixeva. Da mi je vidjeti tog nadobudnog DJ-a koji se pozabavio pjesmicom koja će ovog ljeta terorizirati turiste. Sponzoruše ondje ne bi imale šanse. Lokal patrioti mogu vas počastiti samo svojim prisustvom. I predosadnom ribarskom ili brodskom pričom. Dalo se primjetiti da su mještanke pomalo zdepaste i da su sve različite. Nema tipično zagrebačkog copy-pasta. Ali jedno im je zajedničko - neka nesposobna mjesna frizerka. Dođeš na trač partiju, a izađeš s cirkusom na glavi. Rak ukusa, kako bi rekla jedna draga prijateljica.
Čim se pojavilo sunce, to je bio očiti znak da nam tamo više nije mjesto. Pa se vraćam gradskom asfaltu i smogovčastoj ekipi. Je li se dogodilo nešto revolucionarno dok me nije bilo? Sumnjam...
Post je objavljen 02.05.2006. u 17:18 sati.