Koji smjeh ej! Krenula ja jučer navečer da ću baciti nešto u kantu ispred ulaznih vratiju,kad vidiš stara već zaključala vrata.A dobro,sad ću ih otključati,kad vidiš vrata se ne otvaraju.Pa pomislih onda:ključ ne valja.Uzmem drugi ključ i vrata se i dalje ne otvaraju.Kako okrećem ključ u lijevu stranu,to se samo vrti u krug-a vrata i dalje zaključana.Kako sam se odvalila od smjeha!Mislim meni je to bilo ful smješno onak odjedanput ne možeš izaći iz kuće-nešto što sam uvijek mogla.I dolazi moj stari,sad će on riješiti situaciju.
Hvala bogovima pa smo neka smješna obitelj i nema panike i sl. sranja.
Ali nemožeš u garažu da uzmeš alat ili nešto s čim ćeš nekako tu bravu razvaliti.Pa smo zvali babu preko balkona da nam na špagu(točnije produžni kabel jer drugo nismo imali) zaveže neke alate i onda počeo moj stari to razvaljivati,a ja se trgam od smjeha.Dođe moj dide gore na kat,i stari blesav, senilan gura prste u bravu dok moj tata razvaljuje iznutra.Još ovaj loše čuje,pa niti ne skuži kako mu moj stari sere da miče te prste iz brave.A baba viče iz dvorišta da ćemo je ubiti dok dižemo alate na balkon,jer što ako se otkači pa joj padne na glavu.Pa makni se glupa ženo pa ti neće pasti!A s njima svašta!
Inače da napomenem imam jako zadrte i smotane noniće-ili kako oni žele da ih zovem babu i didu.Teški smjeh su!
No dobro na kraju smo razvalili bravu – provalnici,put vam je slobodan! :)
Nisam se dugo našla u nekoj neobičnoj situaciji,ono da si zaključan u vlastitoj kući i ne možeš nikako izaći.Ajde već sam se ponadala da neću morati sutra u školu,ali uzalud.
Kako je rekla moja stara:»Barem se nešto događa!» Slažem se,barem nešto.
U mojoj je kući uvijek sve isto,pa ako bi se češće mogla pokvariti brava,ne bi mi smetalo :)
Post je objavljen 03.05.2006. u 22:23 sati.