... nikad pisati pjesme.
To je glupo, infantilno i nedoraslo.
Ne volim poeziju, to je dosadno, ona je izmišljena da bismo imali više lektira.
Radije ću pročitati nekakav dobar roman, gdje je sve više-manje opisano kako bog zapovijeda, gdje znaš barem na kraju tko koga, gdje, kako, zašto i jel s kondomom ili bez.
Kog vrapca će nam rima? Strofe? Ajde, bježi, nisam Meri Cetinić da se izražavam u četverorednim krpicama teksta.
Sve to skupa je zavjera brkatih teta koje vole da im nećaci recitiraju za dobrodošlicu kad im dođu požderati sve u kući."
Posipam se pepelom.
To sam ja mislila dok sam pisala roman.
Dokle sam stigla?
Do petnaeste strane.
Usfalilo mi riječi.
Post je objavljen 03.05.2006. u 21:52 sati.