Sjevnulo je vani.
Gromade crne vate valjaju se svojim putem, visoko.
Izlazim.
Mrko nebo sasipa na mene vodu, savija mi trepavice,
zasljepljuje me.
Hladno je.
Mraz se nakuplja na rubu mog ovratnika,
stopala su mi plava.
Gledam u tlo.
Fini, glatki led.
Vidim se.
Usta su mi blijeda, oči crne.
Suhi vjetar puše, ispija me do zadnje kapi,
dok ne klonem.
Dok ne nestanu moji obrazi, a oči ne upadnu
u duplje gotovo do potiljka.
Ulazim u kuću, kiša bjesni.
Otvaram prozor i bujica dolazi.
Po mene.
Plutam.
Voda raste.
Tamnomodra, glatka neman.
Bezoblična morska zmija.
Nosi me kroz prozor, preko dvorišta,
preko ceste.
Smiruje se, nebo se zatvara.
Uranjam polagano.
U meko tlo na groblju, pored divljih kupina.
Noćna svjetla se pale, žmirkaju žuta i topla.
Grmovi cvjetaju, mirišu.
I upijaju mene.
Post je objavljen 03.05.2006. u 21:33 sati.