Vrlo sam ponosna na sebe i svoju generaciju- 1. smo koji pišu tako razvikane
nacionalne ispite. Evo, da pojasnim stvari ostalim ne informiranima, ovako je
to bilo... u školu se došlo oko 7.15 h, da se slučajno ne bi kasnilo, ali šta se
dogodilo, nego, profesori kasne! Oko pola osam počinje tzv. identifikacija učenika:
jes'l taj za kojeg se izdaješ ili nisi. Koja šala! Ajmo reći da imam seku blizanku, kako
bi nas, muke vam vaše, tek onda identificirali?! Da, to je ona, my ass... Uglavnom,
oko pola i pet ulazimo u razred, odlažemo stvari, gasimo mobitele i sjedamo na predviđena
mjesta koja je unaprijed odredio ispitni koordinator- super, prva klupa!?! Nakon podužih,
dosadnih uputa, rješavamo prvi upitnik: kako se osijećamo i bla, nakon toga test i
ofkors bar- code naljepnice zakeljit na svaki ispitni materijal (netko se sjetio max i njezinog bar
coda, mislite da će mi dat jednu za domeka)? :) Na kraju rješavamo i drugi upitnik, stavljamo
materijale u omotnicu i tako to. Nadam se da sam vama ostalima pobliže objasnila proceduru
koja mi se fakat svidjela, iako je stroga, moram priznati, a za ljudove u ministarstvu: nemojte me
tužit ak sam slučajno nehotice otkrila nešto šta nisam smjela reći...
Test mi je bio tak. Ni dobar ni loš. Osrednje. Sutra je matiša :/
Inače, nije to tak loše, fora je, onak se osijećaš važno, nekako starije, pametnije, poštovanije... barem ja.
Post je objavljen 03.05.2006. u 20:56 sati.