.....Dani su prolazili,moj pogled bio je usmjeren samo prema njezinom prozoru.I gubi sam misli,i gubio sam pamet,gubio sam sebe samo nju iz glave nisam mogao izgubiti.Tu uvijek prisutna kao duh,kao želja kao ljubav .Vrijeme je prolazilo i došao ponedjeljak,prvi dan mog predavanja.Tesko sam odvukao pogled no nisam se mogao zabarikadirati u stan i vegetirati dok ju konacno ne vidim,morao sam pokušati zaboraviti.Iako ...potajno sam se nadao da cu je bas danas vijedjeti.Da,nada umire poslijednja,tako je prošao i taj krvavi ponedjeljak.Nisam ni oka sklopio,dozivao sam jesec da mi trackom svjetlosti obasja njezinu sobu,da vidim naljepše bice u svemitu kako mirno sniva strasne sne.Zvijezde su vec rekle zbogom ,mjesec je isčezao a sunca nigdje.Nisam znao da svanuce tako dugo traje.Ludio sa tiho u bijeloj sobi,u pidžami luđaka,u tijelu obične budale sa umom ...idiota.Kasnio sam na predavanje,tek drugi dan.Nije mi dugo trebalo da pocnem zabušavati,no nije mi bilo vazno.Trebao sam ju kao drogu,slika nje počela je blijediti i trebao sam novu dozu.Sav onako živcan i neuredno obučen koračao sam žurno prema travajskoj stanici.Osjetio sam lupanje kamenčića po leđima i glavi,suzdržavao sam od vriska,no nisam se mogao suzdržati od okretaja...pogled koji krio mi je lice bio je ubojit ,da postoji nacin da se pogledom ubije živi stvor mislim da bi bio ponocio ubojstvo.Nisam očekivao ..nju.Tako dražesnu,crnu,nevina pogođenim mojim pogledom spustila je glavu i ostala nepomična na mjestu.Dojurio sam do nje-
:"Oprosti,nije moj dan,taj pogled nije bio namjenjen tebi.Žao mi je"
Kako li ja samo podigla taj vitki vrat,poput labuda bijelog,poput princeze skrivenog carstva tajni.Izraz lica koji je nosila bio jekao maska koja skriva osmijeh koji nisam zasluzio,kao da sam ubio vilenjaka koji letio je kraj njenog lijevog ramena.
:"Ne ,oprosti ti meni.Nisam mogla vikati za tobom,nemam glasa"-tako je tiho zborila da sam jedva razumio riječi koje izlazile su iz tih ustašca.Postao sm luđk,onaj pravi,pogledom sam pratio svaki njezin pokret,sam sam se sebi vec zgadio ,sama pomisao da ju moje ponašanje tjeralo u nelagodu ubijalo me.Stalno me vukla iz mora misli u stvarnost.
:"Nema veze,drago mij ešto si pogodila" Osmjeh koji je itekako zasluzila....djevojka iz snova.Dijete.
:"Imaš li vremena koje bi mogao izdvojiti za jednu šetnju?"
Nisam imao to vrijeme no potkupio sam kradljivca vjecnosti i dobio nekolik predragocjenih trenutaka s njom.
:"Naravno da imam .A ako bi išli"
:Nije bitno,vidjet ces na vrijeme."-spustila je glavu i pretcala krz brze aute preko ceste,mislio sam da j u je jedan od njih i pregazio.Zažmirio sam ,a kada sam otvorio oci aona mi je rukom pokazivala da i ja pređem.Kada sam konačno došao do nje pogledala me i rekla
:" Nemoramo se zuriti..pa sada ionako imamo svo vrijme svijeta samo za sebe,a uskoro cemo imati i više",kao da je znala ...
Post je objavljen 03.05.2006. u 18:21 sati.