Dugo sam odgađala napisati ove stihove,
stihove boli...
Stihove koje srce režu
gore od noža,
i nikako ne prestaje krvariti!
Pišem sad jer bol je postala prejaka,
a pisati jedino umijem(recimo)!
Pišem Tebi,
Tebi koji znaš Koji si,
Tebi kojeg zavoljeh i
Tebi koji me povrijedi.
Nisi ti kriv, znam,
ali ova bol jača je od mene
i moram je svaliti na Tebe,
moram...radi sebe!
Svemu je došao kraj,
a da ni početka nije bilo.
Za tren je crni oblak prekrio sunce
i počele su padati kiše.
Kažu da će to još potrajati
da je crni oblak pun kapljica
koje će još padati,
no valjda tako mora biti?!
Kažu:iza opet dođe sunce!!
Ti si bio to sunce,
a sad....
sad si magla,
vidim Te,
ali te ne mogu dohvatiti,
niti osjetiti,
samo mogu proći pored Tebe.
Uistinu te zavoljeh
i to Ti želim reči
patiti ne želim više
zbog te dvije riječi!
Jednom...smijat će se kiše,
smijet će se sunce
i ja ću biti sretna jer Te
neću voljet više...
Jednom.........
06.04.2005.god.(srida)
P.S.-vi koji znate o kome se radni ni u ludilu nadimak spominjat, a kamo li imebokić
Post je objavljen 03.05.2006. u 17:51 sati.