Marketing
Bugatti Veyron 16.4 - milijun eura
Brrrrrrm-bmbm-brrrrrm-bm!
U ovom bih se automobilu vozio s otvorenim prozorima i razbio vjetrobransko staklo (hihihi naziv), samo da čujem kako mašina radi dok jurim po naseljenom mjestu, dozvoljenih pedeset na sat.
Naravno, okretao bih se pod ručnom na parkiralištu i to polukružno, kočnica, rikverc, polulijevo ili desno, prva, i okret je tu.
A onda bih turirao do pet tisuća okretaja u minuti i startao poput najbolje hrvatske lokomotive i ostavljao tragove blata s guma.
Na semaforu bih onako nonšalantno stao, pogledao svijetli li zeleno, a ako ne bi svijetlilo onda bih brojao sekunde dok se žuto ne upali, stavio u prvu i na zeleno, usprkos otporu zraka, krenuo u avanturu.
Noću bi vožnja bila još smionija. Upalio bih sva četiri žmigavca i sva moguća svijetla i onda jedno po jedno gasio dok ne bih našao kratko. Bio bih stvarno opaki najt rajder.
Kad bi išli u gorice, makadamom, vozio bih u drugoj do triesetipet i trubio ko ludi dostavljač sladoleda na poni expressu, a već sam i sam lud, sve bi srne digle glavu ili ne bi, a onda barem zec da to uradi, makar zbog rutinske provjere.
Kad bih parkirao bočno, između dva vozila, nazvao bih tamo nekog iz Arahnoprometa da barem jednog odnesu, ako ne mogu dva.
E, s ovakvim autom bio bih lud ko Mićo Dušanović. Ili nešto slično.
Post je objavljen 03.05.2006. u 14:52 sati.