Ok, ovako stoje stvari: Prije nekoliko dana sam od jedne mlade dame dobio, nazovimo to pismom. Na listu A4 formata, jako tankog papira, sa svake strane se nalazio popis onoga što kod mene i u vezi sa mnom voli i ne voli. Jedna vrsta otvaranja duše. Zašto, sami zaključite.
Još veća fora u cijeloj priči je to da sam ju uspio nagovoriti da mi to sama pročita. U polumraku auta, kroz polusmijšak, pokušavajući prikriti nelagodu, čitala mi je točku po točku svoje intimne ispovijesti. Riječi, poput knedla su joj lagano zapinjale u grlu. Mrzila je samu sebe što je uopće to napisala, a mene još više jer sam uzrok svemu tome. Iako nesigurna da li da mi to uopće pokaže, htjela je da to vidim, tome se nadala.
Još manje ću joj se svidjeti kada vidi da sam prepisao ovih par stvari (a ima ih još puno). Napisala tri puta više stvari koje voli od njih koje ne voli. No one koje ne voli su ipak ostavile puno jači dojam. To je bio jedini način da vam dočaram neke stvari. Ove izdvajam:
- "što nisi moj"
- "to što ne izražavaš svoje osjećaje (ako ih imaš) ..."
- "to što ne znam što misliš ili osjećaš prema meni ..."
- "to što puno pišeš, a ja ti nikada neću biti inspiracija. Znam, ovo je možda malo čudno, ali stvarno osjećam da je to tako. Ne mogu objasniti ni taj osjećaj ni tu želju. Nikada to prije nisam osjetila"
- "kada sam tužna zbog tebe"
Ok, priznam, nisam baš kralj emocija, ali to ne znači da ih nemam. Ona je bacila svoje karte na stol očekujući nekakvu moju reakciju. Stvarno, to je jedna od najljepših gesta koje je netko napravio za mene, i stvarno sam pod dojmom, ali još uvijek nemam odgovor/e na neka nepostavljena pitanja.
Tu istu večer kada mi je pročitala pismo, na putu prema doma htjela je nešto reći, započela je, ali se zaustavila na vrijeme. Naravno da sam inzistirao da dovrši započeto.
- "Skoro sam ti rekla da te volim".
Iskreno, ovako stoje stvari. Ona mi pruža neku vrstu sigurnosti. I ljubav. Nije da mi ne paše, ali sam navikao toliko divlje i slobodno živjeti tako da ne znam koliko ću izdržati tu promjenu. Previše sam tvrdoglav, najčešće na svoju štetu. Pitanje je koliko će me još moći ovakvoga trpjeti.
Ljubav protiv opčinjenosti…
Opčinjenost protiv ljubavi…
Zaluđenost.
I sad ona čeka odgovor, ne znam jesam li ga dao. Znam da će čitati blog.
Ledena santa (Ice man)
Post je objavljen 01.05.2006. u 01:23 sati.