Marketing
mom palom andelu
Zelim se vratiti tamo. Zelim osjetiti miris soli i stoljetnih stabala borova u zraku. Zelim da mi vjetar mrsi kosu dok slusam kako valovi udaraju o stijene. Zelim setati rano ujutro uz more dok zrake tek izlazeceg sunca miluju povrsinu moje koze.
Tamo zive uspomene- najljepse i najbolnije. Tamo su se jednom davno snovi u izmaglici spajali sa stvarnoscu. Tamo je moj raj. U onoj tisini cujem otkucaje svog srca dok se rane urezuju sve dublje kako ne bi nikada zacijelile.
Suze... Slane, gorke suze. Suze koje ispiru ono malo zivota sa mog lica, koje brisu bore od osmjeha. Laznih osmjeha kojim se zavarava svijet. I svi gutaju te iluzuje kao da su istinite, kao da ce ih oprati od ljage njihovih vlastitih lazi. Svi oni imaju tisuce izraza lica od kojih niti jedan nije njihov, niti jedan nije stvaran.
Koncentricne kruznice su stale na vodi, zamutile percepciju stvarnosti. I onda polako zatvaram oci, osjecam kako jos jedan par krvavih suza radi sjajan trag na mom licu. Zelim da sve nestane, da se pretvori u zvjezdanu prasinu. Ionako se ne mogu spasiti. Uzmi slobodno komadic mog srca, ukradi ga. Nista mi dobro nije donijelo. Uzmi komadic jer svi mogu imati dio mog srca, ali on... On posjeduje moju dusu.
Nista ne razumijes, zar ne? Pokusat cu ti objasniti, ali zapamti da rijeci nemaju dovoljno snage da to opisu. Tisina govori glasnije od otrcanih fraza. Neciji ranjeni pogled govori vise od tisucu rijeci jer oci su predvorje nase nutrine, mjesta gdje stanuje ljubav.
Ljubav... Koliko samo puta koristimo tu rijec tamo gdje joj nije mjesto. Postala je vec toliko isprazna da je gotovo izgubila znacenje. Zar da napisem da ga volim, da ga volim vise od icega? Mislis da ce ti to dati pravu sliku? Ne, to nije samo ljubav. On je smisao, smisao koji svi trazimo, smisao koji nas tjera da se borimo cak i kada je sve uzaludno, bezizlazno.
Zelis to svejedno zvati ljubavlju? Dopusti mi da ti onda pojasnim sto je zapravo prava ljubav. Kada pronades nekoga tko ce srusiti sve zidove koje si sagradio, nekoga tko ce zacijeliti svaku ranu i ponovo sastaviti tvoje snove, nekoga tko ce te natjrati da se zaista smijes, nekoga tko ce skinuti maske sa tvog lica i izbrisati proslost, nekoga tko ce jednostavno biti tamo, nekoga s kim ces komunicirati kroz tisinu, bez ijedne izgovorene rijeci, tek onda ces to moci nazvti ljubavlju. Tada ispleti niti koje ce vam zauvijek povezivati duse.
Vjeruj mi jer sam pronasla svog andela, no njegova su se krila pretvorila u pepeo i prah. Ipak, odjeci njegovog osmjeha i dalje su u meni. Cujem ih kada uvecer zatvorim oci na svom jastuku. I onda se pitam da li je sve to bila samo laz. Ako i je, onda je bila najljepsa laz ikada. On je pogreska koju bih ponovila jos stotinu puta, bez imalo sumnje, bez premisljanja jer je vrijedilo.
Ono vjecito ''zasto?'' i dalje lebdi u zraku. A odgovori... Odgovora nigdje, samo moji jecaji koji oblizuju zidove. Bol me prozdire iznutra, gomila crva kod da gmize po mojoj kozi. U meni je poput neke neizljecive bolesti, upio se u svaku poru mog tijela, tece mojim venama, mozes pronaci odraz njegovog lika u svakoj suzi...
Post je objavljen 03.05.2006. u 08:18 sati.