Svašta su me učili u životu. Učili su me kako biti dobra i slušati. Učili su me kako varati i lagati. Učili su me kako biti svetica i kurva, kako praštati, i kako proklinjati. Učili su me kako pomagati, kako uzimati i svoje i tuđe. Učili su me kako voljeti i kako patiti... kako usrećiti i unesrećiti bilo koga.... sve su me učili.
Učili su me da uvijek budem velika. Kada gledam u oči i govorim istinu... kada lažem lažova... uvijek su me učili da budem velika... da držim glavu visoko gore... da gledam u oči onoga kome govorim istinu... da se ispričam onome koga sam lagala, da prihvatim ruku onih koji su me provrijedili... da nagradim one koji su me ponizili... a bilo je svakakvih...
Još uvijek sam velika... jesam... ne dam se smesti... učili su me da to nije dobro. Nikada ne pokazati slabost, nikada ne reći da boli, nikada ne reći da si tužan, nikada ne reći da si povrijeđen, ljudi to vole iskoristiti...
Dala sam se navući na tanak led... učili su me da ljudi to rade... kada osjete da mogu... navlače na tanak led. Jesam, dala sam se... boli... patim... čuvam u sebi...
Ali bila sam velika danas... opet hrabra za oboje... opet progutala svu bol... opet sredila račune tako da osoba ode sigurna u svoju odluku... da misli da je napravila pravi korak.... da misli da sam hladna kučka kojoj je to bila igra... da ode...
Učili su me da budem velika, ali nikada nisu rekli da su veliki ljudi nesretni...
A što drugo velika osoba može reći nego... budi sretan dragi moj... uvijek ću se smijati kad te vidim...
Učili su me da budem velika.... ali to uvijek znači bol...
Budi sretan dragi moj...
Post je objavljen 02.05.2006. u 23:05 sati.