Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/riandworld

Marketing

Silovanje vs.seks

U našoj tranzicijski razmahanoj žuto obojenoj "slobodnoj" štampi, samo je jedna tema zahvalnija od napuhivanja afera sa liječnicima i "kriminalnim, neljudskim i nehumanim" zdravstvom u Hrvata - a to su seksualni skandali. Od nečijeg kućnog porno filmića koji je "procurio" u javnost, preko pedofilskih afera do nasilja u obitelji i silovanja - to su teme na koje se "pali" većina Hrvata, i koje privlače daleko više zanimanja od korumpiranih političara, afera u sportu, poglavito nogometu te stalno prisutnih teorija zavjera po kojima su narkomanija i nasilje, pa čak i prometne nesreće sa tragičnim ishodima u Lijepoj našoj rezultat dobro smišljenih akcija stranih špijunskih službi.
Jer, seks je svugdje oko nas, prisutan je životima baš svakog, pa i onog najanonimnijeg i najneuočljivijeg od nas, isti ili vrlo malo različit od onog kojeg prakticiraju poznati, bogati i slavni.

Odavno je postalo jasno da su Hrvati nacija voajera - prisjetimo se samo Severininog "uratka" i količine prašine koju je podigao. Vjerojatno nema Hrvata (i Hrvatice) koji zna uključiti kompjuter a da taj filmić nije vidio. Sjetimo se, prikazali su ga i u Saboru, u pauzi sjednice.
Seve je poznata,slavna, bogata, zgodna - ne čudi zašto je privukla toliko pažnje.
No, situacija nije puno različitija i kada se radi o iznošenju nečijeg prljavog rublja ili nečije nesreće - o slučajevima kada je netko silovao prolaznicu, ili kada je muž godinama seksualno zlostavljao suprugu, pa i o zlostavljanju djece, čita se svugdje i priča na poslu, u školama, uz kavu na špici. Što je događaj mučniji i brutalniji - to više pažnje privuče. O njemu se piše i čita danima, u nastavcima - novine donose viđenje o svemu susjede s trećeg kata, žrtvine prijateljice iz osnovne škole koju su zajedno polazile školske godine 1954/55, a kompetentnu i stručnu ocjenu silovatelja daje i čistačica u poduzeću gdje je prije mirovine radila silovateljeva majka.
Što je to u nama što nas privlači u pričama o nasilju u seksu? Da li se radi, usporkos prilično nategnutim rezultatima nedavne Durexove ankete po kojoj su Hrvati fuckeri No.2 u svijetu, o tome da u našoj svakodnevici, u životima prosječnih Hrvata nema dovoljno seksa, ili smo postali pomaknutih mjerila vrijednosti, pa se ne zadovoljavamo više "normalnim" seksom, nego nam treba i neka izopačena, nasilna komponenta, bilo to seksualno iživljavaje nad djecom i nemoćnima, svojim ili pak potpuno nepoznatim ženama, koja nam daje dovoljno adrenalina koji nas "drži" i pomaže da prebrodimo svakodnevno sivilo - pa makar o njemu čitali ili gledali na slikama, kada već nemamo dovoljno - čega : hrabrosti, petlje, nečeg divljeg u sebi? - pa da nešto od toga i činimo.

Čitajući tako novine, komentare na članke online, forume - imam osjećaj da se kod nas još uvijek ne zna, ili ne želi znati, razlikovati seks - normalan, uobičajen, divlji, whatever - od silovanja.
Do nedavno, čak ni zakon nije priznavao pojam silovanja u braku - tek je nedavno zakonski definirano da je silovanje isto tako moguće u i u braku i da čin silovanja ili silovanju izjednačene radnje (dakle, oralno ili analno silovanje, prisiljavanje na masturbaciju ili gledanje masturbacije) predstavlja svaki spolni odnos koji nije konsenzualan - dakle, na koji nisu pristala oba (ili više njih, zašto ne?) učesnika u spolnoj akciji.

Balkanski macho muškarac (a duboko vjerujem da su i Hrvati, barem dio njih, nažalost još uvijek prepoznatljivi u ovoj definiciji) je poznat po tome da mora dobiti porciju vruće pičetine koja u njegovom privatnom vlasništvu (čitaj : supruga) kada mu se digne, najčešće nakon bogate porcije prasetine ili janjetine s lukom obilno zalijevane pivčinom; sam čin se obavlja u nekoliko desetaka sekundi, do maksimalno minutu-dvije, obvezatno u misionarskom ili doggy položaju, uživala ona pri tome ili ne, nakon čega se naš junak dahćući svali na bok, podrigne i zahrče u roku od odmah.Ako se rečena supruga na bilo koji način pokuša usprotstaviti obavljanju svojih svetih bračnih dužnosti, njegovo je pravo i obaveza da dotičnu odgoji, najčešće šakom u glavu, i na taj način oduči od pokušaja pobune ili, nedaj Bože, seksualnog štrajka.
Prilikom rasprava o članku u obiteljskom zakonu koji bi prisilne spolne odnose u braku izjednačio sa silovanjem, nemali broj učenih ljudi u nas koji su naširoko i nadaleko smatrani vrhunskim intelektualcima, suprtstavljao se žestoko tome, smatrajući da je to zadiranje u svetu instituciju braka i da je sve što se dešava između muža i žene stvar njihove privatnosti.
To je, na sreću (ili nesreću) prestalo kada su zaredala ubojstva supruga od strane nasilnih muževa i kada se doznalo da su mnoge od tih žena bile godinama sistematski ponižavane, tučene i silovane od svojih muževa koji su si na kraju uzeli za pravo oduzeti im i život.

Polako, i u našu svijest je počelo ulaziti da kada žena (ili muškarac, nebitno, no češće su žene žrtve - ako zbog ničeg drugog, zbog fizičke i kondicijske inferiornosti ) kaže "ne", onda to znači ne i točka - a ako uz prisilu, nožem ili pištoljem, šakom, ili ucjenom bilo kojeg tipa, do spolnog odnosa ipak dođe - da se radi o silovanju, i ničem drugom.
No, sada nam prijeti opasnost i da uletimo u drugu klopku - kako biti siguran da je do silovanja doista došlo, ili je pak cura dala, kasnije zažalila, pa svog partnera prijavila policiji kao silovatelja. Nemojmo se zavaravati - i toga ima! Jer, primjerice, ako par cijelu noć zajedno tulumari, pije, vuče lajne, pa završi zajedno u krevetu - a onda tik prije nego on stavi pravu stvar na svoje mjesto, ona odustane - nije to jednostavna situacija, niti je svaki običan, napaljen, a po mogućnosti još i pripit muškarac gentleman ni majstor samokontrole.

I ovdje, kao i u mnogim drugim važnim i životnim područjima, granice nisu uvijek ni vidljive, ni prepoznatljive, niti ih je lako povući. Osjećaj za mjeru, zdrav razum i dobra doza intuicije i trezvenosti - i tu kao i u svim bitnim životnim pitanjima, su nezamjenjive.
No, uvijek i svagda, najbitnije je znati ono što se ne želi napraviti (katkada i bitnije nego znati što želim!) i to bez ustezanja reći! I jasno pokazati! Na vrijeme, dok nije prekasno...za sve.

Kakvo je vaše mišljenje o ovome?




Post je objavljen 02.05.2006. u 22:47 sati.