Marketing
…vidjela sam ga…
…Da...vidjela sam ga…ponovo nakon dugo vremena…stajao je za sankom s cigaretom u ruci koja kao da je uvijek uz njega …zastala sam i pogledala ga…nisam mogla vjerovati da se nalazi tu ispred mene…da mi je tako blizu…a opet tako daleko…i on je mene ugledao…prisao mi je te me pozdravio i zagrlio…jos osjecam njegove ruke na meni…njegov topli zagrljaj…osjecala sam se predivno…ali to je trajalo sam nekoliko trenutaka jer sam se sjetila kakav je i da sad ima curu…odmaknula sam se…on me pogledao te poceo ispitivati neka glupa pitanja samo kako bi zapoceo neki razgovor…plesali smo i bili zajedno…osjecala sam se dobro i sretno…ali opet nekako tuzno jer sam znala da ne moze biti moj…da nesmije biti moj…poslije je opet negdi otisao ali je obecao da ce se vratiti…nisam se previse nadala jer u njegova obecanja sam vec odavno prestala vjerovati…nedugo zatim sam ga vidjela sa curom…osjecala sam se tako grozno…tako ljuto…no to naravno nisam pokazivala vec sam plesala i smijala se samo da nitko nebi primjetio moju bol a pogotovo on…kasnije je ipak dosao…zelio se naci sa mnom…negdi gdje nas nitko nebi vidio…odbijala sam njegov poziv i nisam zeljela ponovo pociniti pogresku…ali nisam bila dovoljno jaka da se odupirem…nisam bila jaka i sada mi je tako zao zbog toga…popustila sam i otisli smo negdi…i da…poljubili smo se…opet…nakon toliko vremena…moje su usne opet ljubile njegove…moje je srce opet osjetilo njegove dodire…ali moj razum mi je govorio da se maknem…i maknula sam se ali tek poslije…tek nakon sto je vec sve bilo ucinjeno…tek nakon sto sam ucinila ogromnu pogresku…dopustila sam mu da prevari svoju curu sa mnom…makar znam da nisam jedina s kojom ju je prevario…ali ipak osjecam se tako grozno…tako slabo…i tako sam ljuta na sebe jer nisam bila dovoljno jaka da se oduprem njemu…njemu koji me je slomio…koji me je unistio…i ostavio…opet sam pala na njegov osmjeh…na njegove slatke rijeci…za koje znam da su bile lazi…no u tom trenutku sam bila sljepa…slusala sam srce a ne razum…i tako sam pogrijesila…i sada mi je zbog toga jos gore…ali ipak kada se sjetim njegovog poljupca i zagrljaja…obuzme me neka toplina…neki osjecaj ispunjenosti koji vec odavno nisam osjetila…neznam cudno je to…kako zbog necega mozes toliko zaliti a da ti opet na neki nacin bude drago…stvarno neznam…samo znam da sam mu se opet prepustila…jer njemu nikad nisam znala reci NE…nisam dovoljno jaka da mu to kazem…no kada to uspijem znati cu da sam ga konacno preboljela…i tek tada cu se osjecati stvarno sretno i zadovoljno…
Post je objavljen 02.05.2006. u 21:25 sati.