
Nađoh se slučajno pred koji dan u situaciji da sjedim za istim stolom sa tri sredovječne tete. Lajava kakva jesam, požalih se u žaru razgovora na svoje bolno koljeno. Da bar nisam...
Prvo mi je teta br. 1 dala sljedeći savjet: "Dobro protrljaj dlanove, pa onda vrti dlanom po koljenu 8 puta u jednom smjeru, pa 8 puta u drugom". Zbilja ne znam što da mislim o tom savjetu. Recite da sam paranoična, al' meni tih 8 puta sumnjivo zvuči...zašto baš 8? Što, ako protrljam 7, onda neće funkcionirat? Broj 8 je magičan broj i ako to ne uradim baš toliko puta, boljet će me još više, k'o u onim lancima sreće?
Teta br. 2 mi je ponudila soluciju zvanu sirovi kupus. Naime, izlječenje se sastoji od sustavnog umotavanja koljena (ili drugog bolnog mjesta, zar je potrebno uopće naglašavati) u listove sirovog kupusa. To bi čak i popušila, jer su mi, kao neukom gradskom djetetu, narodni recepti španska sela. Al' bih isto voljela provjerit, pa ukoliko postoji duša koja za ovakvu recepturu već zna, nek' mi se javi. Sa detaljnim opisom postupka, molit ću.
Već nakon drugog savjeta postalo mi malko dosadno, pa sam izjavila da ću kombinirat malo trljanje, malo kupus...pa što prvo upali. Mislim da nisu skontale zaebanciju, jer su nastavile dalje u revijalnom tonu.
Teta br. 3 mi je uto počela pričati o čudima homeopatije. Ovdje ide kutak za ograđivanje: dakle, vjerujem da je homeopatija vjerojatno divna stvar i vjerojatno je mnogim ljudima pomogla, ali ja ne vidim nekog smisla u tome da već pri prvoj posjeti nekome moram pljunut 300 Kn da bi me izpsihoanalizirao i istaknuo mi moje manjkavosti. Šrinkova dovoljno već imam, u vidu mojih sustanara i Najdražeg mi mog. A svoje manjkavosti mislim da prilično dobro znam, sem onih jako suptilnih i podsvjesnih, al' da bih došla u doticaj sa tim posljednjima svakako nemam namjeru nekome plaćat ne znam kolike cifre da bi to uradi umjesto mene. Jebo New Age i Kaballu.
Jest da imam bračke krvi, pa u svijetlu toga priznajem da sam možda malko štedljiva (wow, koja ublaženica) što se tiče takvih egzotičnih stvari tipa homeopatija, manikura, pedikura, masaža, wellness i kojekakve terapeutske pizdarije. Ja volim "na suvo", biti sama svoj liječnik. To zna bit teško, al' duboko vjerujem da je također i jedino učinkovito.
Ne tvrdim da neću uzet painkiller ili antibiotik kad mi je stvarno potreban. Sam bog zna da bi uzela bilo što kad me boli, jer sam kukavica u tom smislu i ne trpim bol.
Samo mi se čini da se u svim drugim, dakle, manje ekstremnim slučajevima, treba nosit sa uzrocima određenih stanja sam samcat, jer ne postoji drugi način koji je učinkovitiji od toga.
Doduše, i u homeopatiji i svim drugim tzv. alternativnim disciplinama, koliko znam (a znam malo), govori se tome kako se treba nosit sa uzrocima bolesti (tipa traume iz djetinjstva, prošlih života, ledenog doba itd.) a ne posljedicama, što je pak slučaj u zapadnoj medicini, ali ja bi isto rađe sama. Šta je sigurno, sigurno je.
A možda sam prosto škrta?
Post je objavljen 02.05.2006. u 19:05 sati.