Marketing
Susret Hrvatske Katoličke Mladeži u Puli 2
I tako polako, subota se približavala svom kraju. Bus smo dočekali deset minuta prije ponoći i krenuli smo do domaćinove kuće. Imali smo šta za vidit. Dva kata, plus prizemlje, i samo 14 ljudi u kuci, od čega osmero djece. Velika obitelj. Ugostio nas je najstariji član obitelji, te nas pozdravio, blagoslovio hranu "…blagoslovi našu domovinu i generala Gotovinu…" ovo je samo dio blagoslova, te smo započeli večeru, makar bi se mogao zvati i doručkom, jer je već prošla ponoć.
Ajme, sa koliko su oni ljubavi to pripremili; ko za svatove. Milina. Ne znam kuda su se oni smjestili spavati, ali jedno je sigurno, nas pedesetak se je smjestilo u njihovu kuću, a i oni su u njoj spavali. Domaćin nam je čak ustupio i svoj bračni krevet. Stvarno, ostali smo bez riječi.
Domaćin nam je i govorio o tome kako se traži žena. Veli da se on sa svojom nije oženio zbog ljepote, niti pameti, već zbog toga što ima lijep glas, veli da ju je ugodno slušati. To je po njegovom sasvim dovoljno. Jel i vama, prosudite sami. Ja sam rekao da bih onda ja trebao imati barem stotinu žena, a to niti jedna religija ne dopušta.
Naravno, iznenađenjima nije bio kraj. Dobili smo od župljana tamošnje župe i ručak, u restoranu, hrana je bila prekrasna, fina, ma milina.
Točnije, da ne duljim, ovo mi je definitivno bio najbolji izlet u životu. A tu je i Bog pomogao, evo kako:
Bog nam je dao I… koja nam je osigurala mjesta, vozača koji nas je doveo, lijepo vrijeme tokom cijelog boravka u Puli. Bog nam je dao snagu i volju da smo svoje karte dali prijateljici, zatim On je poslao kapelana, a samim time i ručak, te onoga čovjeka koji nam je pokazao pravi put do restorana. Dao nam je društvo pri čekanju busa, domaćina, župu, i župljane domaćine, dao nam je SVE. Neizmjerno Mu hvala.
P.S. Ne znam zašto je uzeo Sirenicu. 
I, da, najdraža prijateljica mi se je porezala, režući (ne guleći) jabuku, nije ništa strašno, al nosi povez, želim joj brzi oporavak. 
Post je objavljen 02.05.2006. u 16:53 sati.