Na kraju Neba vidio sam Put kojim su nekad ribari vukli mreže. Kao crta u zelenilu žilavog šumskog grmlja i drvlja, bijeli kameni oblutci izlizani bosim nogama i okupani težačkim znojem. Svijetla misao boljeg života za djecu, dok dlanovi krvare od grubih konopa, a miris mreža već ušao pod kožu i u krv. S druge strane tamna dubina i tajna morskog bunara želja. Nekad zvijezdu osuši Sunce, nekad dobra riba za bogate i ona lošija za domaći stol, vino i maslinovo ulje. Svakom prema zaslugama? Krivnja sama po sebi s koljena na koljeno do današnjih dana. Nekom daleka Mora pod noge, drugom s Neba darovi za rasipanje.
More rasipa ljepotu za ljudska osjetila, kao da se mačka vjekovima šali s mišem dok ga ne odluči pojesti ili tek usmrtiti, ili još gore, ostaviti na životu.
Moru se vraćam jednom godišnje, a htio bih biti pored Njega neprekidno. Očaralo me plavetnilom i mirisom, i svojedobno mi dalo snagu za nastavak života. Satima sam provodio vrijeme u Njegovoj blizini tržeći izlaz i savjet. I gromovi i munje, valovi i vjetar tjerali su me od Njega i iskušavali me. Po ljudskim mjerilima vjerojatno sam bio luđak koji na hridi dvoji teške misli. Meni je bilo lijepo s Morem. Ozdravio sam i vratio se svemu ponovo. Hvala Moru. Pogledajte ovo. Slučajni trenutak, nepoznata djevojka, nepoznati model, zadnjeg dana lanjskog boravka u Biogradu. Netko će reći da je to kič. To se more ruga i šali s mojim osjetilima, ja to dobro znam. Molim Boga da budem u mogućnosti i ove godine s mojom obitelji biti pored Mora. Svi ga jako volimo.
Post je objavljen 02.05.2006. u 15:07 sati.