Marketing
GOSPARI KA BEOGRADU
U neko doba prestala puškaranja i ostale svinjarije, kao - smirilo se, pa je ponovo postalo moguće autom do Beograda. Dva mlada dubrovačka gospara namislila otići tamo da vide neke ljude koje odavno nisu vidjeli, pa kad već idu da nešto i utrže. Odu prvo na svoju plantažu ponad Grada, ondje stabljike već kao kukuruzi, posijeku jedno dvije vreće, prikriju to koliko su mogli ispod sjedala i iza naslona, pa na put.
Uđu u Hercegovinu bez problema, prođu Hercegovinu, dođu na granicu s Republikom Srpskom. Tu su se malo isprepadali, ali je i to dobro prošlo. Voze oni Republikom Srpskom, ceste - užas jedan, sve makadam, pustoš svud naokolo, kad odjednom daleko od svega, pored ceste milicijski automobil i dva milicajca mašu palicama da stanu. Isprepadaju se naša dva gospara, ali što ćeš? Stanu.
Kažu milicajci: ostali bez benzina. Bi li ih prevukli do najbliže benzinske pumpe?
Zavežu oni milicijski automobil iza sebe i krenu. U neko doba kaže jedan gospar:
- Da mi nešto smotamo?
Kaže drugi - može.
Smotaju oni.
Popuše.
Voze dalje.
U neko doba se osvrne jedan i vrisne:
- Milicija!
Drugi vikne "Bjež'mo!" i stisne gas.
Jure oni, kad milicijski auto stalno na istoj razdaljini iza njih! Tandrče u prašini, trubi, još upalio svjetlo na krovu i sirene. Bježe oni tako jedno četrdeset kilometara u smrtnom strahu i upadnu u jarak.
Kako su stali, izlete milicajci kao bijesni stršljenovi, izvuku ih iz auta i bez ikakva objašnjenja počnu tamburati, svaki svoga, pa se zamijene. Tuku ih pored ceste, a gospari sve misle: samo da ne počnu pretraživati auto!
Na sreću, milicajci su bili toliko ljuti da im pored pendrečenja ništa drugo nije padalo na pamet. Napokon naiđe neki traktor, zakvače svoj auto i odu.
Gospari se nekako izvuku iz jarka i stignu u Beograd plavi i ljubičasti, ali su se ipak dobro proveli, sve rasprodali, i cijelo putovanje je ipak bilo vrlo uspješno, iako su se svi slagali da je prije - bez svih tih granica - bilo znatno bolje.
Post je objavljen 02.05.2006. u 12:10 sati.