Dvojica sumskih radnika zajedno su rusila stable u nekoj sumi. Debla bijahu divotna, zdrava i jaka. No dvojica radnika, jednako spretna u rukovanju sjekirama, postizali su razliciti ucinak. Prvi je udarao po stablu uporno i neprekidno dok ga ne bi srusio.
Drugi se cesce odmarao.
Uvecer bi prvi radnik, sav u krvavom znoju i posve iscrpljen, ustanovio da je na polovici drugog stabla. Onaj drugi je, medutim, srusio i drugo stablo. Pri se radnik u cudu pitao kako je to noguce: zajedno su poceli, stabla su bila jednaka, a on, premda je neprekidno radio, ipak je za polovicu stabla bio u zaostatku.
«Doista ne razumijem kako si mogao uraditi vise posla premda si se cesto odmarao.» Drug mu se nasmije: «Ti si vidio da sam se odmaro, a nisi vidio da sam za to vrijeme ostrio sjekiru.»