...i ništa.
Par dana odmora od svega, ali ne i od svih. Udahnula duboko jako puno puta, zatvorila oči, maštala, gledala stvari realno, ma kako god.... vrlo jednostavno moram sebi priznati (a to je zaista nemoguće)... uhvatila me depresija.
Ne mogu izdvojiti jedan događaj koji je na to utjecao. Ni posao, ni ljubav, ni financije, ni proljeće, ni kišu, ni sunce... apsolutno ništa... jednostavno spoj svega toga izazvao je kod mene kratki spoj... koji traje i traje...
Nije stvar samo moje situacije, ljudi do kojih mi je stalo pate iz raznih razloga... netko zbog posla, netko zbog ljubavi, netko zbog besparice, netko zbog zdravlja i danima, zaista danima, nisam ni od koga čula dobre vijesti. To me najviše pogađa. Svima je loše razdoblje.
Od sutra počinjem planirati kamo ću na put... ali ne službeni... hoću put u privatnom aranžmanu. To će me izvući iz ovog bestežinskog stanja. Sutra počinjem tražiti neko zaista lijepo putovanje na koje ću otići sama, na potpuno novo mjesto, bez ikoga poznatog. I već sada, dok razmišljam o tome, osjećam se znatno bolje....
To će valjda pomoći.... nadam se iskreno...
Post je objavljen 01.05.2006. u 22:53 sati.