
Jeste li ikad mjesečarili? Lady Macbeth jest.
I ja sam to stalno radila kad sam bila mlađa. A ničega se ne bih sjećala. Mama i tata su mi pričali kako su me nalazili da spavam u kupaonici, na hodniku, ispod stola... Znala bih ih probuditi i govoriti gluposti. Već se znalo da ću "odlutati" kad bi se god pojavio pun mjesec. Onda bi mama zaključavala sva vrata i sakrivala ključeve.
Kad sam imala 10-11 godina prestala sam mjesečariti. Barem ne radim to tako često iako se i sad ponekad dogodi da odlutam.
I još nešto, mjesečarenje u stvarnosti ne izgledao kao u crtićima. Hoda se otvorenih očiju i nema ispruženih ruka.
Djed mi je znao reći da je to sve pod utjecajem mjeseca. Možda. Ima on svoju magnetnu privlačnost. I sigurno ga volim više nego sunce.
Dakle, mogu se "pohvaliti" da sam radila stvari kojih se ne sjećam. I to je neobičan osjećaj. Obično nastojimo sve držati pod kontrolom, pažljivo odmjeravamo sve što radimo da ne bi napravili neku "glupost", a onda se pojavi ovako nešto.
Nije san, nije java. Stvarno je, ali se meni tako ne doima.
Ja ću budna sanjati.
Post je objavljen 02.05.2006. u 21:39 sati.