Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/devill

Marketing

insomnia....

uvijek sam mislio da ljudi koji seru da pate od nesanice, upravo to - seru... al sam u posljednjih nekoliko tjedana to iskusio na svojoj koži.... iz meni posve nepoznatih razloga, ja vam, ljudi moji, skoro pa uopće ne spavam... a pošto nemam šta pametnije za reć to sam sad išao tu napisat... da se možda za koji tjedan, mjesec, godinu ili više sjetim to pogledat pa se prisjetim tih (odnosno ovih) vremena kad sam bio takav... kakav god to bilo... a šta ako i za taj koji tjedan, mjesec, godinu ili više još ne budem mogao spavat? a pa onda ću valjda barem usred noći dok budem bdio nad kompjuterom opet moć tražit vremena kad sam pisao ove gluposti... pa ću se moći nasmijati... nije ni da me nešto muči, a nije ni da sam bez briga u životu... ili možda jesam... možda živim previše hakuna matata... ma ne... mislim možda... da.... a uostalom u životu se treba brinuti samo za dvije stvari: jesi li zdrav ili si bolestan!... ako si zdrav onda nemaš o čemu brinuti, a ako si bolestan trebaš brinuti samo o dvije stvari: hoćeš li ozdraviti ili ćeš umrijeti!... ako ćeš ozdraviti, tada nemaš o čemu brinuti, ali ako umreš onda moraš brinuti samo o dvije stvari: hoćeš li ići u raj ili u pakao!... ako ćeš ići u raj, tada nemaš o čemu brinuti, a ako ćeš ići u pakao bit ćeš toliko zauzet pozdravljajući se sa svojim prijateljima da nećeš imati vremena za brigu... zato nema smisla brinuti.... pa ja ne znam dal sam zdrav ili bolestan, dal ću umrijeti ili ne, idem li u pakao ili u raj tako da mi se živo...fućka i nimalo ne ne brinem... 'hakuna matata' - to mi je iz davnih doba, dok još crtiće nisu upropaštavali sinkronizacijom, iz kralja lavova... trebalo bi značiti nešto kao 'život bez briga'.... naravno... u teoriji ;)... uglavnom ne spavam... bez razloga... usred noći ko neki luđak šećem po kući i nemam šta radit... pa odem psa prošetat... neki ljudi se već dižu na posao, a ja šećem psa po mraku... a možda i znam zašto ne spavam.. zato jer po cijele dane ništa ne pojedem... ja ne znam na čemu ja živim, ali zna proć dana da ja apsolutno ništa ne jedem... ko da sam fakin anoreksičan... mislim, nisam, da ne bi krivo skužili... ako ovako nastavim, još malo pa mi ni kisik neće bit potreban... ma ko ni da me nema... najbolje da postanem parazit... bloody vampire.... pit drugima krv i šetat se noću.... pa to tako i tako radim... da postanem vampir, život mi se ne bi puno promijenio... i tako... neću više pisat da ne potrošim sve ove silne ideje na jedan post... :D

Post je objavljen 01.05.2006. u 20:44 sati.