Marketing
...Strah...
Povedi me u tihu noc,
uzmi me za ruke i odvedi me,
gore medju zvjezde,
u nebo kojem nema kraja.
Strah me, ne pustaj moju ruku...
Magla je, nemogu ti vidjeti lice,
ali ruku moju ne pustaj...
Sapces mi na uho njezne rijeci,
govoris mi kako smo sada vjecni,
ja i ti!!
Ali mene je jos uvijek strah,
strah da cu te zauvijek ispustiti iz ruke.
Sve smo vise i vise,
vise ne vidim svjetla grada.
A ti polako si poceo nestajati,
tvoja ruka je pustila moju,
ostavio si me samu,
tamo gore, gdje cu zauvijek patiti,
gdje ce me zauvijek biti strah,
gdje cu zauvijek biti sama,
sa zvijezdama i pogledom na more...
Post je objavljen 01.05.2006. u 20:47 sati.