Jakim glasom Aurelije nastavi: - Sa osamnaest godina života Lehi Manuel stupa u rimsku vojsku dragovoljno, da izuči, kako je sam rekao, ratnu vještinu i vidi barem dio rimskog carstva. I eto, već je skoro tri godine u službi cezara i nikada se nije požalio za vrijeme tegobnih marševa; hodao je žedan pustinjom, borio se kao lav protiv razbojnika, stao pred najvećeg junaka plaćeničke vojske i pobijedio ga na malo neobičan način. Sve se odigralo pred našim očima po bijelome danu, kada Asiraca bijaše deset na jednog Rimljanina i kad nam je prijetila sigurna smrt. Vrtlozi koje je stvorio Lehi Manuel, ili kako ga mi zovemo, Marcijan Jula, unijeli su pomutnju u nadmoćnu vojsku. Tada je nama stiglo pojačanje, pa se odnos snaga promijenio. Ne znam što ga je navelo da izazove na dvoboj sirijskog oklopnika, ali znam da je pretrpio strah kada su prinijeli posudu s rastopljenim zlatom. Da sam ja umjesto Strahimira čuvao nekakvo kamenje i ja bih ga bacio; nije se imalo što izgubiti osim života. Vojnička čast malo vrijedi pred nadmoćnim neprijateljem; tu mnogo više koriste brze noge. Nemam više što reći - završi zapovjednik svoj govor.
Nakon tih riječi smijeh se čuo sa svih strana. Cezarov namjesnik ceremonijalno digne u vis zlatnu palicu s malim "orlom" koji u kljunu drži zmiju i reče:
- Sada neka govori Strahimir Oreb.
Na zapovijed Strahimir se digne i prozbori: - Ja sam zadnja tri mjeseca bio gost pod krovom Lehi Manuela. Njegov stari otac Lemuel gotovo svakog dana priređivaše gozbe i skoro svaki dan bi dolazio neki od učenih ljudi. Jedni su govorili da su trgovci, drugi su plovili morima, bilo je nekoliko svećenika, a jedne noći je tu prespavao i čovjek za kojeg su mi rekli da je Savao iz Tarza. Jeo je i pio s nama, a ujutro je starim karavanskim putem krenuo prema Damasku sirijskom. Za sve to vrijeme nije prekršen ni jedan zakon kojeg doniješe Rimljani pod ovo nebo. I sam Lemuel je rekao da nije svećenik od svoje volje, već se na zahtjev građana Pela, baš vi svećenički glavari odredili Lemuela za svećenika, iako nije levit. Koliko je zlata i srebra izbrojeno za tu službu, nije na meni da o tome išta kažem. Zato su mi vaše optužbe smiješne, kao i čarobnjaštvo djeda Nefija, kojeg je Marcijan Jula vidio svega tri ili četiri puta u životu.
Post je objavljen 01.05.2006. u 20:52 sati.