Mate je otišao na Novi Zeland i više nema tko pogurati proslavu 1. Maja. Stoga smo se Suri i ja danas poslijepodne uputili na prije nekoliko godina ponovno pokrenutu proslavu u Bašku Vodu, koja je do rata bila elementarni dio turističke ponude mjesta. Dobro je da su tu tradiciju vratili jer po rivi se dalo vidjeti gostiju iz susjedne Bosne koji za Prvi maj vole doći na Rivijeru. Međutim, uvidjeli smo da ih mi u Makarskoj imamo više. :)
Javili smo se barba Anti Panchu da dolazimo, a on nas je lijepo ugostio u svojoj pojatici u samom centu mjesta odakle smo se zaputili u đir prepunom rivom te na novo uređenu đigu. Šušur oko proslave se taman počeo zahuktavati, tako da su s bine dopirali monolozi ovogodišnjeg konferansijea Joška Marče i program je mogao početi. Sjeli smo u Stopa i poslušali makarsku klapu Adrion i nazad doma na našu prepunu rivu. Večeras, odnosno, negdje dok ovo pišem na istu binu će se popeti Dudlaši, Spajić će puštati mjuzu, a događaji potezanja konopa po ekipama i individualno hodanje po lojenoj gredi će već biti gotovi. Mi nismo, naime, zbog tih događanja išli u Bašku Vodu, već ubiti poslijepodne u dokolici s barba Antom Panchom i još nekim dragim ljudima iz mjesta, Perom i rođacima Staničićima. Pancho nam je pokazao svoj stari orah ispred kuće, zasađen još 1964. godine i svog «galeba» s kojim je nekoliko puta oplovio cijelu našu Jadransku obalu.