Marketing
...jedno sunce da nam sja, ništa više ne treba...
hello people! Vratila sam se u civilizaciju i baš mi se danas niš neda.Samo se kravim uokolo i niš ne radim... Znam da moram učit i da u utorak odgovaram pakleno obiteljsko i knjigovodstvo,ali ja jednostavno nisam mogla pogledati knjigu... jednostavno nisam mogla. Opet sam išla kod sestrične i bilo mi je zakon... Odmorila sam se, naspavala i najvažnije od svega puno toga naučila. O ljubavi, starim dugovima prema nekim osobama, i o svojim strahovima, a jednom najviše...Ne znam za Idu,ali ja ću poludit...ja u školu više ne mogu ići. Sad kada sam otvoreno razgovarala sa svojom sestrično i privatnim psihijatrom ( svojom ujnom) koja nam kroz najobičnije rečenice daje najbolje savjete. Znate kaj, toliko me muči jedna stvar u životu da ja svaki božiji dan u protekle tri godine razmišljam o tome...jako je komplicirano i ja neću sada pisati o tome... nije uopće važno..to ja sama moram riješit inače će me to pratit do kraja života i neću moći nastavit dalje sa životom, kao što sada ne mogu. Ev, sad sam se sjetila slušat malo pjesme na kojima sam odrasla... Ima jedna koja se zove dvije sudbine... dve sudbine vezali smo ti i ja, dva izvora jednu rijeku stvorila..oooo baš mi godi to oooo kad smo zajedno,
jedno sunce da nam sja ništa više ne treba, imat ćemo sve ti i ja... e pa ja neću... moram riješti neke stvari sama sa sobom,ali i sa svojom prošlošću... znam da će si ljudi mislit da sam neki osuđenik iz lepoglave, ali ovo ima veze samo sa osjećajima koji ti mogu sje..mozak do kraja i pretvorit te u ništa... odo ljudi... vidimo se...
Post je objavljen 01.05.2006. u 20:00 sati.