Marketing
Sve bi tribalo imat neku razinu kvalitete
Već je na ovom blogu bilo riči o tome kako se u ugostiteljskim objektima diljem našeg mista – doduše, ne svima – ne izdaju računi iako to zakon nalaže, no o toj vrsti šlampavosti pa ako ćete i potkradanja države nećemo ponovno. S druge strane, ima još nešto šta bode oči a to je nepismenost, pogotovo u cjenicima prilikom prijevoda na strane jezike.
Priroda nam je sve dala, možemo se i mi malo potrudit
Radi se o elementarnoj nepažnji tipa nepoštivanja temeljnih pravila pisanja u nekom jeziku, ali i o bizarnim prijevodima koji nisu u duhu kako našeg jezika tako i onog na kojeg je namjera to prevesti. Pijući popodnevnu kavu s rođakom u jednom od kafića u oči nam je upao zanimljiv raspored na strani cjenika na kojoj bi potrebne obavijesti trebao dobiti netko tko se služi engleskim jezikom. Sad, ako čovik baš zna a ne natuca, teško će se oteti dojmu da je doša u neku od bivših kolonija u kojima se sad govori pidgin english tj kombinacija dominantnog stranog jezika i domaćih dijalekata. Tu su i primjeri s doslovnim prijevodom, o gramatici nećemo jer bi to otišlo predaleko.
Not do pour the alcohol individuals from 18 year - Ne raditi lijevati alkohol pojedincima od 18 godina
U ovom primjeru nije jasno je li pjesnik želio kazati je li se alkohol ne smije lijevati nekom od 18 godina naniže ili naviše.
The complaint book we find on the bar – Knjigu žalbe nalazimo na baru.
Valjda postoji konkretna riječ za šank, zadnji put kad smo gledali u rječniku bila je tu. Gost će valjda izaći ispred objekta pa će gledati vidi li se možda knjiga žalbe kako visi s krova zgrade u kojoj je kafić.
In the price included tax, the service and convert - U cijenu uključen porez, usluga i izmjena.
Kakva sad izmjena – upitati će se gost koji se odlučio osvježiti u našem gradu. E sad, da je pisalo couvert (postava stola) umjesto convert (izmjena), tu bi štošta bilo jasnije.
Ozbiljnost se među ostalim dokazuje i posebnom pažnjom na male stvari te manjkom tolerancije na ovakve stvarno glupe greške. Zašto bi gosti – kojih će nadamo se biti u što većem broju – prigodom odlaska nosili pogrešan dojam o nepismenom narodu? Samo na području Trilja živi nekoliko profesora stranih jezika koji bi sigurno s zadovoljstvom pomogli u pravilnom formiranu cjenika i promotivnih materijala, a znamo kako nije sramota nešto ne znati već tvrdoglavo ustrajati u neznanju iako je jasno kako je u biti drugačije... Jesmo li ono rekli da nam je turizam zamašnjak gospodarstva?
Post je objavljen 01.05.2006. u 19:24 sati.