Marketing
moje treće svjedočanstvo: DEPRESIJA
................. 
Ako postoji pakao na zemlji, naći ćete ga u srcu melankoličnog čovjeka!
Robert Burton
Anatomy of Melancholy, 1621.
Eto..kako i sama adresa glasi depresivna.. znači već ona vam daje naslutiti da bolujem od depresije. Ne, ne izmišljam, depresiju su mi liječnici dijagnosticirali... E sad...malo mi je glupo pisati o depresiji zato što sam o tome već pisala na drugom blogu, ali eto.. iznjet ću svoje iskustvo.. Dakle, moja depresija.. Zašto je to sve počelo? Zašto sam oboljela od depresije? Pa prije svega, to sam povukla još od Domovinskog rata 1991. godine.. iako sam onda imala tek 2 godine, liječnici tvrde da sam mogla jer ipak imala sam dovojno da kao dijete budem svijesna što se oko mene događa. Zatim, škola... nije da ju ne volim, nije da ne volim učiti, čitati knjige ali jednostavno... upisala sam školu koja me ne zanima.. tj. zanimanje koje me ne zanima.. idem u drugi razred ekonomske škole, smjer ekonomist. Zašto sam upisala baš tu školu? Pa zato jer u Vukovaru baš i nema neki veliki izbor srednjih školi, a u gimnaziju nisam htjela ići. Profesori su grozni, ono, nije me bilo cijeli mjesec u školi jer sam bila u bolnici i odma ćim sam se vratila oni me digli odgovarat i ja nakupila 10 jedinica...to je djelomično utjecalo na mene.. sada mi je svejedno za školu.. samo mi je važno da ne padnem iz nijednog predmeta i ja sam sretna. Dalje, tu su i moji obiteljski problemi.. Moj otac je kako sam već navela u svojem prvom svjedočanstvu, ubijen u ratu..moja stara sada živi sa drugim čovjekom, stalo se svađaju ona i baka i... obo prvi put pišem na blog.. Dalje, tu su i tzv. "prijatelji"...koji su me ostavili kada mi je bilo najteže.. dvolične osobe.. mrzim takve ljude.. I mogla bih sada nabrajati još mnogo razloga ali eto, navela sam samo neke od njih zbog čega sam ja na kraju obolila od depresije. Često mjenjam raspoloženje.. U jednom trenutku sam sretna, a u drugom sam već na dnu.. na samome dnu i osječam kako me to dno polako ubija. Kako sam navela, samoozljeđujem se.. već godinama.. zadnjih godinu dana stalno mislim na samoubojstvo..ćak sam i pokušala nekoliko puta.. osječam se grozno, odbačeno, tužno, jadno, iskorišteno, nesretno....Ta moja depresija me polako ubija... polako ali sigurno..tako kažu u narodu.. večina ljudi ne shvača problem koji donosi bolest zvana depresija. Ja ovdje ne pišem o izmišljenim depresijama, tj. o onome kada nam se nešto ružno dogodilo i sada smo mi pali u depresiju. Ne, ja govorim o bolesti zvana depresija koja je tu bez obzira dali nam se dogodilo nešto lijepo li ružno. Ona je naš suputnik u životu i..nažalost trebamo se boriti protiv nje. Za pomoć nam služe lijekovi..koji navodno podižu raspoloženje. Ma ništa to ne utječe na moje raspoloženje. Kažu da je ključ dobrog rasploženja dobro društvo... koje ja nemam... pisati ću i o tome.. ali depresija... na to treba gledati ozbiljno.. ona postaje sve češći problem današnjice i treba takvim osobama znati pristupiti. To ne može shvatiti onaj tko to nije nikada prošao ili nema blisku osobu koja to prolazi...Napisala sam na svom drugom blogu da se depresija često naziva i TIHIM UBOJICOM, što ona zapravo i je... Upravo ona je ta koja dovodi do samoubojstva i drugih stvari...Na mojem drugom blogu imate što sam skinula o depresiji sa nekih web stranica..a ja za depresiju mogu reći samo da je ona sve veći i sve češći problem današnjice. Sve više mladih boluje od depresije. Takve osobe se po izgledu ne izdvajaju reviše od drugih osoba, ali izdvajaju se po onome što imaju unutra..ili bolje da kažem što vlada njihovim duhom i tijelom. Nitko vam sigurno neće prići na ulici i reći: Ćuj, ja bolujem od depresije, samo da znaš... ne.. večina ljudi o tome šuti, večini je to još smiješno.. Ja kada sam izjavila nekim osobama da bolujem od depresije oni su se opalili smijati kao da sam im ispričala neki vic... takve osobe smatram djetinjastima i glupima. Nisu ljdui bezveze rekli da je depresija tihi ubojica, rekli su to sa razlogom...taj razlog mora svatko sam otkiriti.. Ja sam rekla što ja mislim, ašto je netko u povijesti za depresiju rekao tako.. a ako malo više razmišljate o tim riječima TIHI UBOJICA, shvatiti ćete o čemu vam ja to pričam...I ja se borim protiv depresije.. ne odustajem.. Teško je, sada sam opet u nekom depresivnom razdoblju, buiti, meni je svaki dan depresivan, ali ovih dana mi je teško... ali nadam se da će biti bolje... i znam... I WILL SURVIVE!
Post je objavljen 01.05.2006. u 19:27 sati.