Pregled posta

Ovaj današnji post posvećujem svojoj dragoj prijateljici koje je u subotu stupila u brak. Ne mogu vam opisati radost koja je u njenim očima sjala dok je iz crkve izlazila sa svojom ljubavi. Ja sam, naravno kao i na svakom vjenčanju, pustila suzicu. Svi me zbog toga zezaju, ali ja jednostavno ne mogu zadržati emocije u tim trenucima, pogotovo kada vidim da je netko meni drag sretan, oko zablista i krene izdajica, mala suza radosnica. Bilo je svečano, a nakon toga veselo, jako veselo...pjesma i ples do zore (došli smo doma u 06.00 h). Jednostavno vam ne mogu opisatii kako je bilo lijepo, veselila sam se i bilo mi je toplo oko srca dok sam gledala sreću u njihovim očima.

Dobro da je nedjelja bila kišovita pa smo moj dragi i ja pola dana prespavali da se malo oporavimo jer čim glazba zasvira mi krećemo u akciju i plešemo i pjevamo do zadnjih taktova.

* * * * * * * * *
Zar niste treperili,od uzbuđenja, nije li vam srce jače tuklo,
zar vam glas nije podrhtavao kad ste jedno drugome
stavljali prsten na ruku, kao znak ljubavi i vjernosti?
Ljubav između dvoje ljudi doista je veliko čudo.
Možemo se samo diviti.

Nema više granica, ni zemlje ni neba.
Sati više ne otkucavaju.
Čitav svijet zastane.
Mjesec postaje svijetao kao sunce.
Ptice cvrkuću zimi.
Cvijeće cvate u očima.
U svemu je čar i počinje zajedničko sanjarenje
o zajedničkome blagdanu života.

Phil Bosmans

Neka im svaki dan bude blagoslovljen i sreća neka kod njih nađe dom.