DA DA DRAGI MOJI, DO NEKAD SAM RAZMIŠLAJLA OVAKO, A SAD VISE NE
Bili smo djeca mi i šetali smo bosi
djevojčica si bila ti sa cvijetom u kosi
Rasli smo ovdje mi
u tihoj dolini našeg sna
tu sam te prvi put
poljubio ja
Na vječnu smo se ljubav mi
jedno drugom kleli
a nismo se nikad više
ni slučajno sreli
Čuvaš li tajnu još
o tihoj dolini našeg sna
tu sam te prvi put
poljubio ja
NO SVEJEDNO INES HVALA:
PRIJATELJICE
Azurno nebo čekamo zoru
pet-šest mladih golubica
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mom srcu draga sličica.
Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi šetale
pravile se da smo važne ma da smo pametne i snažne
sanjale smo zemlje daleke.....
Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su naši snovi ostali
hej ma sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jatu odleti......
Djevojčice žene postale
a neke su se već i udale
ja još čekam azurne zore, a ja još želim preplivati more
ja još sanjam zemlje daleke......
Hej ljepotice….
Post je objavljen 01.05.2006. u 17:56 sati.