Martin Pavić iz Livna rođen je 18. svibnja 1959. Među prvima se na početku rata uključio u organiziranje obrane livanjske općine i Bosne i Hercegovine. Iako je izravno sudjelovao u obrani Livna od prvih nasrtaja agresora u travnju 1992., HDZ-ovi vlastodršci danas mu ne priznaju da se uopće borio....
Očajan zbog poniženja koja trpi i svjestan činjenice da su u sličnoj situaciji mnogi bojovnici HVO-a u Livnu, Pavić je odlučio svoju priču ispričati tjedniku Danas
Zaboravljeni pripadnici HVO-a
Martin Pavić iz Livna rođen je 18. svibnja 1959. Među prvima se na početku rata uključio u organiziranje obrane livanjske općine i Bosne i Hercegovine. Međutim, danas, kao i veliki broj njegovih suboraca, zaboravljen je od ovdašnjih vlastodržaca.
Posebno se poniženim osjeća jer mu aktualna oligarhija uopće ne priznaje činjenicu da je od prvoga dana stao u obranu Livna te da je čitav rat bio angažiran na povjerenim mu poslovima. Boli ga i podatak da njegovo sudjelovanje u ratu uglavnom preispituju osobe koje su u vrijeme najžešćih ratnih sukoba bile u podrumima, inozemstvu ili pljački tuđe imovine.
Pavić se do sada obraćao brojnim tijelima da se njegov slučaj riješi, ali, kako osobne vjeruje, činjenica da je iz vladajućeg HDZ-a istupio prije više godina onemogućila mu je uknjižbu stečenih prava. Za tjednik Danas Pavić je ispričao svoju priču. “U rujnu 1991. ispred vladajuće stranke (HDZ), odnosno nadležnih tijela vlasti postavljen sam za zapovjednika MZ-a Begluk-Prikorika-Zastinje s ciljem odrađivanja postavljenih mi zadaća u pripremi obrane. U veljači 1992. zadužen sam za formiranje gradske oružane postrojbe - satnije (prve i druge) te je tom prilikom za zapovjednika I. satnije izabran Srećko Kelava, a za zapovjednika II. satnije Ivo Ćavar. Uz navedeno, izravno sam radio po pitanju sveukupne njihove logistike”, počeo je Pavić svoju priču.
U travnju iste godine oružane postrojbe HVO-a izišle su na zamišljene borbene položaje, a u tom razdoblju Pavić je izabran za člana stožera obrane grada Livna. “Tih dana boravio sam sa svojom vojskom na borbenim položajima, a 13. travnja 1992. doživjeli smo i prvi napad na naše položaje. Tada sam bio naoružan tzv. argentinskom puškom koju sam među prvima nabavio i platio 2.800 njemačkih maraka.
Od 2002. bez primanja
Neposredno poslije toga dao sam svoja osobna vozila na mobilizaciju, i to kamion TAM 110 te putničko vozilo Ford Caravan”, naveo je Pavić. Posebno teškim je istaknuo drugi napad na položaje koje je držala njegova postrojba, a koji se dogodio 23. travnja 1992. Zajedno sa svojim suborcima Pavić je tada proveo sedam teških dana na prvoj crti bojišnice.
Nakon ovih događanja Pavić je odlukom Kriznog stožera općine Livno, na čijem je čelu bio Mirko Baković, zadužen za organiziranje sveukupnog života i rada civilnog pučanstva, određenih institucija vlasti i ostalih službi s ciljem potpore oružanoj borbi i suprotstavljanju agresiji. “Sve tadašnje zadatke obavljao sam u suradnji s Mirkom Bakovićem, predsjednikom HVO-a Livno, i Ivanom Pavlinovićem. Sukladno daljnjem razvoju događaja na ovim prostorima, raspoređen sam na poslove civilne zaštite, a kasnije i u MUP HR HB.
Na kraju me preuzelo Federalno ministarstvo obrane gdje sam kao zaposlenik ostao sve do 1. srpnja 2002. Nakon toga sam ostao neraspoređen i sve to vrijeme do danas bez ikakvih primanja u vrlo nezavidnoj situaciji koju osobno ne bih poželio ni neprijatelju”, s gorčinom je ispričao Pavić. “Pa zar je to vlast za koju sam dao sve što sam mogao i imao. Sve ovo me dovodi do ludila, moralnog poniženja, naročito kad znam što su sve pojedinci koji nisu ni bili ovdje ostvarili i sve to uživaju”, dodao je Pavić upitavši se zar treba ispaštati samo zato što se ponašao sve naznačeno vrijeme sukladno svim traženjima i ratnom rasporedu koji mu je dan od službenih predstavnika legitimne vlasti za koju se borio i bio joj na raspolaganju.
Ključni kriterij ime i prezime
“Tvrdim da većina nas ispašta po ovom pitanju, i to isključivo od naših predstavnika vlasti. Odgovorno tvrdim da su svoja prava po ovom pitanju ostvarili svi drugi vojni obveznici po osnovu radne obveze počevši od djelatnika bolnice pa zaključno s čistačicama u policiji. Uz navedeno, zahvaljujući nestručnom i nezakonitom radu djelatnika u stvarno i mjesno nadležnom tijelu uprave za poslove obrane (Odjel obrane u Livnu), pojedinci su ostvarili sva prava počevši od visokih činova, nezakonitih rješenja u smislu vojnih invalida, a da nikad nisu vidjeli niti danas znaju gdje su bile crte bojišnice”, naglasio je Pavić istaknuvši kako smatra da je bilo gdje drugo živio u vrijeme rata i obavljao slične poslove kako bi ostvario sva prava.
“Da sam za vrijeme rata živio i ove poslove odrađivao na bilo kojem dijelu BiH, ili samo Federacije, davno bih ostvario pripadajuća mi prava. No, u Livnu to na normalan način očito ne mogu jer ovdje vrijede pravila gdje je ključni kriterij ime i prezime, kao i politička pripadnost osobe”, zaključio je Pavić svoju priču. Uz motiv rješavanja svoga osobnog problema, Pavić se, kako je rekao, odlučio na javni istup i da bi potaknuo i druge branitelje HVO-a koje su svi tapšali za vrijeme rata da danas kada, kako se čini, nikom ne trebaju, iziđu u javnost i zatraže prava koja im pripadaju i za koja su krvarili.
Tjednik Danas / www.danas.ba
Post je objavljen 01.05.2006. u 17:03 sati.