Da nisam premija, to već svi znamo.
Al da nemam sreće, toliko koliko je nemam, već je stvarno postalo previše čak i za strastvenu ljubiteljicu ironičnih komentara, sarkastične šale nastrane, erotske poezije u devetercu, crnih komedija, jeftinih horora i živi primjerak da «nije zlato sve što sija» narodne.
Smrt joj dobro pristaje.
Užas je moja furka, a
večerašnji film se zove
«eto ti na kada si zla»
i nije zabavan.
Moja malenkost u glavoj ulozi
(Bane izvini)
Danas se koncentriram na oscar-winning izvedbu - žrtve
Žrtve zle kobi, loše karme, božjeg treptaja, voodooa, bajanja ili astralnog kuršlusa.
Pehist, baksuz, pegula, bed lak, kurac, pička, govno, sisa. Sve po redu, i ono sitnim slovima što psuješ samo u sebi; ono na što bi se majka onesvijestila da izgovorim u njenom prisustvu i onda nebesa upitala kako to da je njeno milo izraslo u takvo -čudovište.
Da skratim,
Ako ko nađe svijetlo zeleni novčanik, «turski ćilim» uzorka (to mi je uspomena iz Bosne), i u njemu 1500 kuna, prometna i vozačka sa nacerenom cvikeraškom facom mojom, pun još kojekakvih gluposti (koje su mi manje važne), budite dobri drugovi, ko što ste se maršalu Titu jednom zakleli da hoćete, i vratite dite materi.
Ako ste kojim slučajem pohlepna đubrad, onda skromno apeliram na onu mrvu savjesti koju još imate i skrušeno podsjećam da sam STVARNO radila za tu kintu (dokaz; podljevi od uboda igle, i leđa karakterističnog oblika «C»), i da me jebeni T-com neće čekat do iduće pare, a ni HEP, ni vodovod, ni čistoća, ni plinara ni uprava grada;
Ako ni to nije dosta, svečano obećavam da ću bit dobra ko «dobar dan».
Za razliku od današnjeg.
Možda čak i odem na
www.vjera.com
Post je objavljen 01.05.2006. u 15:52 sati.