Da nije bloga, ne bi mi ni palo na pamet da je 1 Maj dan koji se obiljezava u mojoj domaji.U mom mjestu se posebno obiljezava.
Vec tradicionalno se svake godine skupi veliko drustvo, uglavnom muskarci, mada se danas znaju pridruziti i zene(valjda je napredak i
prosvetljenje stiglo i u nase mjesto).
Skupe nesto kuna izmedju sebe i kupe mlade odojke, janjice, pa kada padne mrak nalozi se vatra ispred mjesnog doma, peckari se,glazba
ori,uglavnom domoljubna, i naravno slavonska.
Muski, njih oko dvadesetak idu u sumu po najvise stablo koje nadju tamo,i onda ga svi skupa uz pjesmu i svjetiljke nose u selo.
Tamo ga onda dizu i posadjuju u rupu.To je pravi podvig, jer je stablo zaista visoko i tanko, pa nije jednostavno ga posaditi da stoji uspravno,tako da uzme vremena dok ne naprave kako treba.
Poslije toga se mezi,pjeva i veseli do sitnih sati.Eto tako to izgleda u mom malom mjestu, u mojoj Slavoniji.Ovdje sam kao izgubljena u
prostoru i vremenu.Nista se vise ne obiljezava onako kako bi trebalo.Ni Uskrs, ni Bozic,ostalo da ni ne spominjem.
Fali mi ona toplina i prisnost malog mjesta, gdje svako svakoga zna, ne moras doci nekome u kucu najavljen,ljudi jos imaju vremena sjesti
i popricati uz casicu sljive i kavicu,toga uvijek ima za svakog pozvanog i nepozvanog gosta.
Post je objavljen 01.05.2006. u 14:45 sati.