Hm, gdje da krenem?!
U protekla dva dana je održan još jedan susret hrvatske katoličke mladeži, ovaj put je bio u Puli. Naravno da je i naša župa išla. Iz Donjeg Miholjca nas je išlo, ako se ne varam 26 (nažalost samo ŠESTERO iz Agapa!!
), ali su bus popunili Viljevo, Gat, Lacići, Podgajci (nadam se da sam sva sela nabrojala) i naravno, da nikoga ne isključujem - Josipovac i županja sa svojim predstavnicima.
eh, sada... - kako je bilo! Ukratko - bilo je fenomenalno. U busu je atmosfera bila luda - počevši od pričanja viceva, pjevanja, glupiranja, slikanja, buđenja ljudi koji spavaju... dobro, možda nije svima bilo baš tako ludo, ali to se moglo očekivati! Kad smo došli u Pulu, prvo smo imali nešto malo slobodnog vremena, pa smo otišli na kavu i u malu šetnjicu. Prvog dana nas vrijeme nije moglo bolje poslužiti! Tijekom cijelog programa nije pala ni KAP JEDNA MALA
! Misa je bila jako lijepa, pjesme nisu mogli bolje izabrati, jedino što je propovijed ipak bila malo predugačka. Ako sam u pravu, mislim da je bilo 18000 mladih iz cijele Hrvatske, te iz BiH. Mi smo, zahvaljujući našem ŽV-u imali i ulaznice za Arenu (pa smo mu za nagradu poklonili jednu teglicu nutelle 
). Kad smo izašli iz Arene... a tamo - more mladih, ne znaš gdje si i s kim si. Dobro da smo imali te majice pa smo se mogi lakše prepoznavat. Samo vidiš hrpice ljudi - jedni pjevaju - Dalmacijo..., drugi - sve to ima zemlja ta... Pa kako da mi onda ostanemo dužni?? Zato smo cijelim putem do parkirališta za buseve otpjevali cijelu slavonsku pjesmaricu - od Inati se Slavonijo, do Mi živimo u Miholjcu pokraj Drave! Nakon toga je došlo do malog nesporazuma i našeg busa nije bilo tamo, ali se mi nismo dali, pa smo odlučili dostojno ispratiti ostale autobuse pa smo se postrojili uz cestu i pravili valove. Bilo je i transparenata na šalovima, tipa - Zatrubi ako voliš Isusa. I busevi su nam trubili.... A onda je čak malo i pala kiša, pa smo se malo i smrzli i nakisli i svašta, ali sve smo mi to izdržali... I kad je napokon došao bus, odvezao nas je u Poreč gdje su nas obitelji ugostile. Neki su imali sreće da su se obitelji stvarno potrudile (npr. moje ''cimerice'' i ja)
, dok drugi i nisu baš. Npr.jedna obitelj je ugostila čak njih 11, ali se baš nisu potrudili oko gostoprimstva, ujutro ih čak nisu ni vidjeli... Ali ni to nije bio nikakav problem. Onda smo imali misu u Poreču, a prije mise je bilo predstavljanje župa koje su bile tamo, tako je nas naša Barica (č:ŠS) dostojno predstavila - spomenila je i Agape, don't worry!
Barice:
! Imali smo i ručak, moram priznat da su se organizatori stvarno potrudili ovaj put. Ali putem od Porečke bazilike do restorana smo bome ponovo dobro nakisli, a dogodila se i jedna mala nezgodica. Naime, u Poreču je jučer bila biciklijada i jedan neoprezan biciklist je malo pokupio jednog dečka, sad nisam sigurna ni odakle je ni kko se zove, ali nije ni važno jer je ipak sve prošlo bez problema - njemu nije ništa, samo mu je malo majica prljava
. I onda ništa, put doma - sve ispočetka...
Ne znam šta da još napišem, pa ću samo pozdravit sve koji su išli 


, a i one koji nisu 
, al ću im reć samo nešto - TREBALI STE IĆ!!!
Pozdrav...
Marina
Post je objavljen 01.05.2006. u 14:41 sati.