Ne pamtim ovako hladne i negostoljubive prvosvibanjske praznike. Jučer se temperatura tijekom dana spustila s 14 na 10°C! Padalo je, sipilo, pljuštalo, rominjalo, kao da nikad prestati neće. Ne znam zašto, ali otkako živim na moru, stekla sam nekakav glupi osjećaj kao da sam kriva ako je vrijeme za ovakve blagdane ili preko ljeta – ružno. Kao da sam navukla turiste i onda im priredila, iz čiste obijesti i zlobe, kišurinu i hladnoću. A nisam!
U gradu je vladao krkljanac, ljudi su se muvali po gradu, vozili u zabranjenom smjeru, parkirali gdjegod su stigli (Grad je dao postaviti stupiće po nogostupima najprometnijih ulica, pa je mjesta u centru manje nego ikada). A šarenilo odjeće! Bilo ih je u kratkim rukavima, pa i bermudama i japankama ali i u debelim jaknama. Neki su obilazili trgovine u potrazi za toplom odjećom za djecu. Kako li je bilo ovih dana ljudima u negrijanim sobama i apartmanima, ne mogu ni zamisliti. Mi smo izvukli jorgane i upalili mramoterm ploču u dnevnoj sobi...
Danas je osvanuo poluoblačan i suh dan, temperatura se blago diže. Limena glazba prošetala i prosvirala gradom. Raja izmilila na ulice, većinom Slovenci i Talijani. Radim. Otvorila sam vrata radnje širom, da pokažem gostoljubivost (skrivečki se iza pulta grijem puhalicom). Treba nešto zaraditi za ručak... Sutra je uobičajen radni dan. Škola. Do 15. lipnja nema novih praznika. Tko će to dočekati?! I hoću li uopće dočekati da već jednom upoznam tog nogometaša?! Tu mi se muva po okolici već danima, rasprodan, kao - igra prijateljske i neprijateljske utakmice, vodaju ga po ručkovima i večerama. A kava s obožavateljicom?!
Post je objavljen 01.05.2006. u 11:43 sati.