Konačno jedan neradni ponedjeljak... he, he, he... kao da već dugo nije bilo neradnog ponedjeljka.
Ipak ovaj je za mene važan. Zadnji trenutak za punjenje baterija, spavanje i odmor, jer kad sutra krenem s poslovima do 10.7. sam u speedu i ne stajem. Onda godišnji - nadam se bez obaveze koju sam vukla godinama i zbog koje niti nisam imala pravi godišnji.
Sve što danas trebam raditi je isplanirati aktivnosti i događaje. Za to se služim malim stolnim kalendarom. On sve više sliči na dnevnik neke tajnice, sve je u njemu zapisano. Kad što mora obaviti Potočnica, kako slijede Hardove smjene, sve moje obaveze, svi rođendani, godišnjice, obljetnice i još što šta drugo... bez njega bih bila izgubljena.
Ponekad mi se dogodi kod buđenja, da moram svu svoju koncentraciju usmejriti na to koji je dan, kome je sat zvonio (Potočnici, Hardu ili meni) i dok ne pogledam u svoj kalendar, totalno sam izgubljena.
Post je objavljen 01.05.2006. u 10:08 sati.