Reci, ima li me uvijek u tvojim mislima,
Čak i onda kad si ljut i pun problema?
Može li jedna misao o meni i našoj ljubavi,
Izbrisati osjećaj tuge i nemoći za sva vremena?
Može li riječ koju sam ti dala o vječnoj ljubavi,
Biti dovoljna da bi te činila smirenim i sretnim?
Ili svaki put kad osjetiš potrebu zamnom,
Shvatiš kako sam daleko pa te to učini sjetnim?
Ima li u očima tvojim još one strasti od jučer,
Kad si mi nježne riječi pisao i na uho izgovarao?
Ili je prevladala tuga i čežnja jer sam daleko
I jer me ne možeš osjećati onako kako bi odgovaralo?
Kad u pjesmama mojim prevlada sreća i ljubavi sjaj,
Kad zakoračiš u moj svijet, onako stvarno i zauvijek,
Onda mi ništa više neće predstavljati problem i biti važno,
Jer znat ću da je kraj mene jedini i najvrijedniji čovjek.
Reci mi, jesi li mi svjesno noćas ušao u snove,
I usnama svojim rasplamsavao žar moga tijela?
Je li se slatka i lijepa naša mašta i nesanica,
Pretvorila u buktinju strasti, ljubavi i naših želja?