Marketing
I bude dan za odmor
sve je pocelo saznanjem o nedjelji, danu za odmor. pa rekoh jutros sinu - danas ne kuham. nakon tekme milan vs livorno (2:0, no dosadan nogac) odlucismo se za dobar obrok iz talijanske kuhinje pa oko podne krenusmo lagano u setnju do najblizeg talijanskog restorana. (auto sam prodala a dan divan) od rucka u njemu nista. jelte, dok jedni neplanski odmaraju, drugi planski idu na prvu pricest. npr, talijani. pa nakon toga na - ruckove. planirane. to su vam oni jako prepoznatljive vrste. na svim stolovima stoji oznaka rezervacije.
well, ne bih sada opisivala cudnovate zgode i nezgode. dovoljno reci da smo prosti odlazak na rucak pretvorili u setnju od cca. sedam sati sa nekoliko zastajkivanja radi kupovanja vode ili ispred domova ljudi koje kakti znamo. jedni su nas cak i na caj nagovorili no nisu uspjeli u nakani da nas prebace doma. ono, ne hvala..nije to nista za nas, a budemo li umorni, ima bus. jasno, kasnije se ispostavilo da bas i nema nedjeljom popodne.
anyway, vec na samom kraju "setnje", 20 min do stana, zavrsili smo na tribinama bejzbol igralista u parku. sa litrom mineralne, flasicom nekog soka, i dva subway sendvica. o yes, regular size. veggie za mene i neka piletina ninu. i da znate, velicine tih sendvica nam nisu predstavljale nikakve probleme. ne nakon 11.04 milja. bar tako pokazuje mapquest. to vam je cca 17.7 km. 17.7 km cipelcuga.
jesam li umorna? hmm, pojma nemam. sve u svemu nisam. al nesto mi jako cudno u stopalima. (
) a nino zaspao cim smo dosli. ostao je budan tek da mi kaze da mu dan bio super i pita imam li sto protiv da on sad legne pa da se sutra u 5 probudi, zavrsi domacu zadacu i istusira se. mislim da nisam ni stigla reci da nemam. a mislim... mislim i da sama nesto tesko gledam. pa...laku noc. 
eh da, sretan vam praznik rada. 
Post je objavljen 01.05.2006. u 05:35 sati.