Kiša i dalje dosadno pada. A ja čekam; čekam tu jednu poruku, makar jedno malo "laku noć".
Gdje si večeras? Da li si sam ili te ona grije?
Zašto mi srce neda prestati razmišljati o tebi?
Ako treba, biti ću pored tebe, pružiti ti ruku.
Ali ti to ne prihvaćaš.
Želim znati da li išta osjećaš prema meni, da li si ikada osjećao?
Ne možeš mi reči da one poruku i naša "zezancija" nema barem mrvicu istine!
Evo ponoć polako otkucava, a ja i dalje mislim samo na tebe.
Post je objavljen 30.04.2006. u 23:49 sati.