Marketing
MAJKA MI POSLALA ZANIMLJIV MEJL....ČAK...PA ETO KOM SE DA NEK PROČITA....KOM NE..NEK NE ČITA....ŠTA DA JA RADIM.....
ne mogu vjerovati da smo uspjeli!
Prema onome sto kazu danasnji pravnici i birokrati svake vrste, svi mi
koji smo bili djeca u 50-im, 60-im, 70-im i ranim 80-im godinama (sada
već) proslog stoljeća, vjerojatno ne bismo trebali biti zivi.Nasi dječji
kreveti bili su obojeni kričavim bojama na bazi olova.Nismo imali
zastitne poklopce na utičnicama i bočicama lijekova, nismo imali brave
na vratima i ormarićima, a kad smo se vozili na biciklu, nismo imali
kacige.Kao djeca vozili smo se (ako smo se vozili) u automobilima bez
pojaseva i zračnih jastuka.Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, ne iz
boce.Uzas!Jeli smo kruh, kolače i margarin i pili gazirana slatka pića,
ali nikad nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.Dijelili smo
jedno gazirano piće s četiri prijatelja iz iste boce i nitko od tog a
nije umro.Provodili smo sate gradeći male automobile iz raznoraznih
otpadaka i onda se spustali nizbrdo da bismo tek tada otkrili da smo
zaboravili na kočnice. Nakon sto smo se nekoliko puta zabili u grmlje,
naučili smo rijesiti taj problem.Otisli smo od kuće ujutro i igrali se
vani cijeli dan. Vraćali smo se kući kad bi se upalila ulična
svjetla.Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali
mobitel.Nezamislivo!Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video
igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu,
surround sustav, mobilne telefone, kompjutore ili Internet chatove.Imali
smo prijatelje!Izasli smo van iz kuće i nasli ih.Igrali smo graničara i
ponekad bi nas udarac loptom zbilja zabolio.Padali smo s drveća, znali
smo se porezati, slomiti kost ili zub i zbog tih nesretnih slučajeva
nije bilo nikakvih sudskih tuzbi. To su bili nesretn i slučajevi. Nitko
nije bio kriv osim nas.Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali
masnice i naučili kako da ih prebolimo.Izmisljali smo igre sa stapovima
i teniskim lopticama i, iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi,
nikome nismo povrijedili oko.Vozili smo se na biciklu ili prosetali do
prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata ili samo upsli i
popričali s njim.Igrale su se razne igre i nisu svi usli u ekipu. Oni
koji nisu, morali su naučiti nositi se s razočaranjem.Neki učenici nisu
bili pametni kao ostali i nekad su pali razred i morali ga
ponavljati.Uzas!Testovi se nisu odgađali iz bilo kojeg razloga.Neki
postupci su bili samo nasi.Posljedice su bile očekivane.Sama pomisao da
nas roditelji de“ iz nevolje kad smo imali problema u skoli ili sa
zakonom, bila je nezamisliva.Oni su zapravo podrzavali skolu i zakon.
Zamislite to!Uzas!Ova generacija je dala neke od najboljih preuzimatelja
rizika. Između nas su izasli najbolji rjesavatelji problema i izumitelji
u cijeloj povijesti!Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i
naučili smo se s time nositi!I vi ste takvi!Čestitam!Molim Vas da
posaljete ovo drugima koji su imali sreću da kao djeca odrastu prije
nego sto su pravnici i ostali birokrati počeli regulirati nas zivot
JUČE SMO MAJA I JA PROSLAVILE SVOJE ROĐENDANE,BILO JE OKEJ...CUGA,OVO ONO....BLA,BLA,BLA.....I TAKO....
pozzzzzzzz
evo vam jedna seksi wuman
baš je seksi....
ee....eee...eee...još jedna obavjest...sljedeči tjedan znači od sutra(pon) je u zvuku-dobrom zvuku...neka akcija..dve pive za jednu...tj 2 pive za 15 kn,tak da...odite na pivu...u zvuk...hehe...
a mene sad nemogu zajebavat za godine,sam nek traže osobnu ovi novi konobari...joj....opako...jea....
Post je objavljen 30.04.2006. u 22:59 sati.