Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

"Oženi me sad"

Sigurna sam 100% da ste barem jednom u životu doživjeli neko veliko iznenađenje. Neko koje pamtite među mnoštvom onih koje nam se događaju ako ne baš svaki dan, onda sigurno vrlo često. Sasvim je jasno da iznenađenja ne biramo, tj. ona su ipak produkt djelovanja ili drugih (ne)poznatih nam ljudi ili spleta okolnosti na koja nemamo direktan utjecaj (indirektan svakako imamo), ili su pak produkt prirodnih uvjeta i sitaucija. Ta činjenica dovoljna je da nam ponekad manju ulogu igra sam događaj, a veću efekt doživljaja toga događaja usljed njegovog neočekivanja. Drugim riječima, nema pripremanja, nema planiranja, nema spremnosti ... jednostavno smo stavljeni pred nešto od čega uzmicanja nema.

Kad su u pitanju moja osobna iskustva, pamtim jako draga iznenađenja koja sigurno nikad neću zaboraviti. Sjećam se buketa cvijeća za jedan rođendan kojeg mi je donio dostavljač (joj što su bile lijepe ruže Image Hosted by ImageShack.us), sjećam se i jednoga paketića koji me čekao u poštanskom sandučiću (pojma nemam kako sam preživjela taj napad čiste sreće od koje sam mislila da ću poletjeti Image Hosted by ImageShack.us). Pamtim isto tako neka djela i geste ljudi koji i ne znaju raditi ništa drugo nego činiti dobro. Uvjerena sam da me takvi baš nikad neće neugodno iznenaditi.

Neugodna iznenađenja bolnija su kad dolaze od bliskih ljudi. To su one životne situacije kada gotovo da ne možemo povjerovati u to što se događa, situacije u kojima i ne prepoznajemo više ljude za koje smo bili uvjereni da ih poznajemo. Možda su to i one situcije koje nas mogu dovesti na onaj put prestanka vjere u ljude i općenito u dobro. Srećom, nisam od ljudi koji nastave hodati tim putem pa čak i u takvim situacijama, posebno kad me prođe onaj prvi emotivni val, nastojim pronaći nešto pozitivno.

Kao treći slučaj iznenađenja pada mi napamet jedna situacija za koju ne mogu reći ni da je pozitivna ni negativna. Ustvari, može biti i jedno i drugo. Kako kome. Je li netko od vas gledao "Adesso sposami" prije koju godinu na RAI-u? U prijevodu, to bi značilo "Oženi me sad". Riječ je o talijanskoj zabavnoj emisiji u kojoj bi jedan od dvoje iz ljubavnog para u suradnji sa voditeljicom Antonellom i cijelom ekipom te emisije svjesno i planirano pred cijelim talijanskim gledateljstvom prosio onoga drugoga koji pojma ne bi imao što ga čeka. Taj drugi iz para vjerovao bi da ide u neku emisiju tipa naše "Sanje", "Studija 10" i sl. U jednoj emisiji bilo bi nekoliko takvih prošnji, mislim negdje 4-5 i na kraju bi bilo vjenčanje (pravo vjenčanje s matičarem) za one koji su se odlučili na "da" kao odgovor.

Probajte zamisliti sebe da idete na snimanje kviza, a ono vas vaša "druga polovica" u vjenčanici ili odijelu čeka u studiju (u kojem je atmosfera takva da imate dojam da je riječ o kakvoj čaroliji). Većina se ljudi ipak vjenča, ali bilo je onih koji su rekli "ne", što je isto tako realno očekivana mogućnost. Posebno pamtim slučaj kada je tip utekao. Da, pobjegao i ostavio ju bez objašnjenja. Jasno da nije pošteno na neki način prevariti osobu koju voliš i staviti ju na takav način pred gotov čin, ali ne imati snage suočiti se i pobjeći kao kakav uplašeni dječak ... baš nezrelo.

Pitala sam se što ljude motivira za takav konkretan čin, da li je to želja za eksponiranošću, potreba za izazivanjem jakih emocija kod drugoga (a valjda time i kod sebe), nedostatak hrabrosti ili pak hrabrost koju netko drugi ne bi imao, stvaranje situacije koja "garantira" ipak manju vjerojatnost dobijanja "košarice", bezuspješni prijašnji pokušaji ili je to možda vjera da je to najjači oblik izražavanja ljubavi ... tko zna. Sama volim iznenađenja (mislim na ona pozitivna, pozdrazumijeva se), volim kada me iznenađuju, volim i iznenađivati druge. Ali i po tom sam pitanju, kao i po mnogim drugima, umjerena. Ako moram birati između svojevrsne staloženosti i izazivanja šokova, radije biram prvo. Neoženjeni blogeri ne moraju se bojati, neću nikoga odvući u studio. Image Hosted by ImageShack.us

Volim i ona lijepa iznenađenja koja nam priredi netko neopipljiv i puno "jači" nego netko ovozemaljski. Netko to pripisuje sudbini, ja ipak Bogu. Ono što On može, ipak je više od onoga što nam može pružiti netko od nas samih, više čak i od onoga što možemo shvatiti, čak i kad bismo se ne znam kako trudili.

Mislila sam napisati kratak post, ali ne znam ja to. Zato, jedan turboultrakratki zaključak - želim vam puuuuno ugodnih iznenađenja od kojih će vam zastati dah, poteći suzica i od kojih ćete (p)ostati nježne pekmez-dušice čak i ako to inače niste. Image Hosted by ImageShack.us

p.s. Javite mi ako je kao posljedica ovog posta, a posebno zadnjeg odlomka, pala i koja nenadana prošnja. Bio bi red i da me pozvete na pir. Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 30.04.2006. u 18:00 sati.